I Milka bi da naplati agitovanje – preko URE u ambasadore za oko 60.000 eura godišnje plate

Piše: Vladimir Jovanović

Milka Tadić-Mijović iz Podgorice predložena je od strane Vlade Crne Gore za novu ambasadorku u Vašingtonu.

Tadić-Mijović je dugogodišnja novinarka, tvrdi (se) „nezavisna”, no od ljetos otvoreno partijska aktivistkinja. Kako su sada sve karte na stolu – želi od novca poreskih obveznika da bude visokoplaćeni funkcioner – postoji javni interes da se utvrde partijske i finansijske konekcije sa režimskim serklom. 

Od 2015. Tadić-Mijović je osnivačica, a potom izvršna direktorica fondacije CIN-CG. Iako CIN-CG ima slabo čitan portal, prema prošlogodišnjem istraživanju „Antene M”, Tadić-Mijović je apsolutna šampionka grantova – inkasirala najmanje 521.315 eura.

Na sajtu CIN-CG se navodi da je „CIN-CG fondacija formirana od strane TV ‘Vijesti’ i nezavisnoga dnevnika ‘Vijesti’”. Uvidom u registar Privrednoga suda u Podgorci doznaje se da je Tadić-Mijović u tom vlasničkom bermudskom trouglu „povezano lice”, jer je istovremeno i među osnivačima i suvlasnicima TV „Vijesti”.

Tadić-Mijović je ljetos sikofant u kampanji Dritana Abzovića. Bilježe se nastupi na predizbornim tribinama i skupovima. „Lista broj 6”, a to je Abazovićeva „Crno na bijelo”, tvrdila je Tadić-Mijović „hoće da sačuva naše rijeke koje guraju u cijevi da bi se Đukanovic i njegovi gušili u obilju”.

Naime, Abazovićeva lista, rekla je, „vodi u Evropu, a ne u tamne vilajte istočnjačkih despotija i podjele prošlih vremena – ovo je moja lista!” Pozvala se i na „moje seljake u Pivi” i na još koješta, a mogla je jednostavnije: glasajte za Abazovićevu koaliciju, ja bih u gospođe ambasadorke.

.

Istovremeno, njezin je suprug takođe javna ličnost – političar. Dejan Mijović je 2015. ne samo među osnivačima Abazovićeve stranke, nego i član Predśedništva URA. Ljetos je na poslaničkoj listi Abazovićeve koalicije, ali „nije prošao” zbog maloga broja dobijenih glasova. Prema evidenciji Agencije za sprječavanje korupcije, Mijović je za izbore u Herceg-Novome jedan od donatora Abazovićeve koalicije.

Ima se, može se: nema podataka da su se u biznisima Tadić-Mijovići zlopatili pod mrskim DPS režimima. Mijović je, prije mnogo godina, službenik vladine Agencije za prestrukturiranje privrede Crne Gore, te član ovdašnje državne Komisije za privatizaciju. U novija vremena, nakratko, član odbora direktora državnih preduzeća, Elektroprivrede i Crnogorskog elektrodistributivnog sistema. Obje državne službe napuštio svojevoljno. Suprug Mijović ima firmu, „ADM Consulting” iz Budve, registrovanu za „konsultantske aktivnosti u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem”.

Pronalazimo Mijovića i kao „kontakt osobu” za izdavanje apartmana u Petrovcu. Radi se o višespratnoj vili „Almaja” u Petrovcu, „sedamdesetak metara od plaže”, za koju se, uz Mijoviću sliku, opisuje i da je „uz prelijepu borovu šumu u mirnoj ulici preko puta luksuznoga hotela”.

Kako se, dalje, navodi u reklami za apartmane „Almaje”, „ima tri studija pogodna za smještaj do 3 osobe, od kojih jedan sa velikom terasom, jedan četvorokrevetni apartman sa pomoćnim ležajem za petu osobu i velikom krovnom terasom i jedan veliki apartman u prizemlju (dvije prostorije 7.5m x 3.3m), takođe sa velikom terasom, koji je pogodan za smještaj do 6 osoba. Svi apartmani i studiji imaju pogled na more i park od borove šume, klima uređaje, internet, satelitski TV program, kupatilo i čajnu kuhinju”.

.

.

Po Zakonu o vanjskim poslovima (čl. 40), prijedlog za postavljenje ambasadora utvrđuje Vlada na prijedlog ministra vanjskih poslova, a ukaz potpisuje Predśednik Crne Gore.

Ukoliko Milo Đukanović potpiše ukaz o imenovanju gospođe Milke za ambasadorku u Vašingtonu, budžet Tadića-Mijovića bi se uvećao za mjesečnu neto platu od nešto manje od 5.000 eura.

Milka Tadić-Mijović, sada dio i režimske kadrovske nomenklature, ima aktuelne sudske sporove protiv bivšeg redakcijskog kolege novinara Šekija Radončića i portala „Aktuelno” – od kojih traži i enormne novčane odštete. Suprotno svojim ranijim stavovima, zimus je otkrila da, biva, „tužbe protiv medija i novinara, ukoliko su osnovane, mogu doprinijeti podizanju standarda u novinarstvu i medijskim slobodama”.

Svakako će, sa stanovišta „podizanja standarda u novinarstvu”, imati adekvatno objašnjenje i o svojoj agitaciji u korist partije Abazovića i uzvratnoj nagradi, kandidaturi za javnoga funkcionera – ambasadorku.

U vezi „podizanja standarda u novinarstvu” jeste i činjenično stanje na protalu CIN-CG. Tu je vrijeme stalo 30. avgusta prošle godine: Tadić-Mijović reprizira već reprizirane reprize afera bivše vlasti, a „istraživačko novinarstvo” je od tog datuma naprasno izdušilo.

Koliko juče, onoliko se zalagala protiv nepotizma i partijskoga zapošljavanja, te tvrdila, citiramo, da „od svih promjena koje slijede naša zemlja mora da izvede i onu najbolniju – prelazak iz partitokratije u funkcionalnu demokratiju,u kojoj će profesionalna javna uprava biti prirodna stvar, a politička pripadnost lično pitanje”.

Šta bi sad s tim? Iako nije karijerni diplomata, uz to se kandiduje sa „partitokratske” Abazovićeve i suprugove URA liste – Tadić-Mijović bez imalo skrupila iščekuje potpis na svoj ambasadorski ukaz upravo od Đukanovića, koga je svih ovih godina optuživala bezamalo za sva zla ovoga svijeta.

Hoće li Đukanović biti toliko (ne)milosrdan da Milku vlastoručno otpravi u Vašington?