Pogledajte kako izgleda posrnuće u čistoj formi: Postrojeni pred Milicom Zavetnicom

Piše: Darko Šuković

U poplavi važnih događaja desi se da promakne, da ne dobije zasluženu medijsku pažnju i nešto što je neoprostivo, pravi grijeh ne zabilježiti. Takva je bila "Treća sednica Odbora za dijasporu i Srbe u regionu", održana 13. decembra prošle godine u Beogradu.

Gotovo slučajno, zahvaljujući jednoj natuknici u objavljenom (pa uklonjenom) postu razočaranog hercegnovskog Uraša i jednom "klipu" koji je kružio mrežama, a na kojem se vidi parče izlaganja predsjednika opštine Mojkovac, buknula je znatiželja da se bolje upoznamo sa tim zbitijem.

I šta, nakon odgledanoga, reći, a ne zaplakati? Da li uopšte pokušavati da se dočara dubina ljudskog i političkog posrnuća 14 građana Crne Gore, tremom osušenih usta postrojenih postrojenih pred Milicom "Zavjetnicom"? Ima li smisla konstatovati da je ta slika nepodnošljivog odsustva dostojanstva tragična posljedica sposobnosti Beograda da ispira mozak i kupuje duše i nesposobnosti Cetinja i Podgorice da se tome suprotstave? Je li klovnovsko recitovanje Njegoša ono na šta treba obratiti pažnju u govoru Arno Gujona ili podatak da je Vučić utrostručio sredstva za proizvodnju novih kovačevića, todorovića, delića, otovića, markovića...

Riječi su čist višak, tek neophodnost da se skrene pažnja na video sadržaj. Ovo treba gledati i gledati i gledati... Ako ovo nije terapija za buđenje Crne Gore, onda ovoj državi nema spasa. Niti ga zaslužuje.

A, prije nego što počnete da gledate, još samo podsjećanje na riječi Marka Miljanova, izgovorene baš u Beogradu, i baš pred jednim pretečom ekipe koju ćete viđeti i slušati na linku ispod:

"Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek.”

A sad gledajte i... stidite se u njihovo ime.