Gruhonjić: Milatović se zadužio i kod Vučića i kod Crkve Srbije, a dugovi će stići na naplatu

Situacija u Crnoj Gori i trenutna pobjeda velikosrpske ideologije neminovno će se prelivati na region, po principu spojenih sudova - ocijenio je u razgovoru za Portal Analitka novinar i profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Dinko Gruhonjić.

Velika Srbija je, ističe on, izašla na Debeli Brijeg, a Bosna i Hercegovina je opkoljena sada i sa istoka i sa juga a i, kako dodaje, sa sjevera i zapada.

- Sjeverna Makedonija okružena je susjedima koji joj ne misle baš ništa dobro. A u nekim zapadnim mozgovima sada se vrti ideja o tome da Balkan treba podijeliti na tri sfere uticaja: srpsku, abansku i hrvatsku - kazao je Gruhonjić.

To je, kako je istakao, direktan put u pakao.

- Ukoliko nacionalisti to nanjuše – a već jesu – oni će naravno posegnuti za teritorijalnim osvajanjima. U tom scenariju imaćemo “palestinizaciju” regiona, a na brisanom prostoru hegemonističkih politika Srbije, Albanije i Hrvatske ostaće Bošnjaci, Crnogorci i Makedonci, koji će se morati braniti - izričit je Gruhonjić.

Nastavi li, prema njegovim riječima, Zapad sa takvom politikom, nema sumnje da će - paradoksalno - pomoći Putinu da otvori i balkanski front.

Prave mete “srpskog sveta” su Crna Gora i BiH

- Neće Vučić nikada napraviti nikakav “politički zaokret” niti u samoj Srbiji postoje bilo kakvi ozbiljni antinacionalistički pritisci da bi on to učinio. Dapače, njega ohrabruju u hegemonističkoj politici - kategoričan je Gruhonjić.

Vučićeva politika je, ističe, šibicarska, sažeta u rečenicu namijenjenu Zapadu: “Dajte nam novce, inače ćemo napraviti problem”.

- Kao i mnogi prije njega, i on kosovski “problem” koristi kao mamac za Zapad, iako ga je baš briga za Kosovo. Prave mete “srpskog sveta” su Crna Gora i Bosna i Hercegovina - naglasio je Gruhonjić.

Glavni problem Balkana - velikosrpski nacionalizam

Istina je, kaže on, da se Zapad ne snalazi na Balkanu, uprkos iskustvu iz devedesetih godina 20. vijeka.

- Vašington je predugo bio odsutan iz regiona, zbog svjetske ekonomske krize, pa zbog “migrantske” krize, pa zbog Brexita, pa zbog Trampa, pa zbog rata u Ukrajini, pa zbog Kine… EU je bila prisutna, ali na fundamentalno pogrešan način, kroz “stabilokratsku” politiku bivše njemačke kancelarke Angele Merkel, u čijem su naručju nesmetano rasli i Orban i Vučić, kao i sam Putin, sa kojim se razgovaralo kroz plitku filozofiju “business first” - podsjeća Gruhonjić.

Sada je, kako dodaje, ključna polazna tačka Zapada da je korupcija glavni problem Balkana.

- A naravno da nije, već je glavni problem Balkana velikosrpski nacionalizam, kao i u posljednjoj deceniji 20. vijeka. Korupcija je samo zakonito dijete nacionalizma - podvlači Gruhonjić.

Zapašće im crnogroski zalogaj u grlu

Stava je da nakon odlaska Đukanovića neće doći do otopljavanja odnosa između Crne Gore i Srbije, te da se radi o najobičnijem propagandnom spinu.

 Kako da “otoplite” odnose sa državom koja vam neprestano radi o glavi? Iz beogradske vizure “otopljavanje odnosa” znači bespogovorno pokoravanje ideji “srpskog sveta” - kaže Gruhonjić.

Ističe da je Đukanović opravdano personifikacija suverene Crne Gore.

- On je personifikacija Crne Gore koja je obnovila nezavisnost, koja je bila apsolutni lider u evropskim integracijama i na samom pragu EU, koja je postala članica NATO-a, koja je Ustavom definisana kao građanska država, koja je održavala dobrosusjedske odnose sa svima, sem sa Srbijom, jer se Srbija nikada nije pomirila sa crnogorskom nezavisnošću - ocjenjuje Gruhonjić.

Zbog toga je, kako napominje, Đukanović bio i ostao srpsko-ruska meta, prvo kroz pokušaj atentata a kada im to, kaže Gruhonjić, nije uspjelo, okrenuli su se “mekoj moći” pa im je to privremeno uspjelo.

- Sada, kada više nema Đukanovića, nestaće im glavni izgovor. Ali, ako misle da su završili posao, gorko su se prevarili i zapašće im taj crnogroski zalogaj u grlu - poručuje Gruhonjić.

Crkva Srbije nastavlja da igra ulogu beogradske agenture

Gruhonjić smatra da podrška koju je Milatović dobio od crkve Srbije nije mogla doći bez znanja i pristanka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

- Naravno da je sve išlo u dogovoru, u koji su, pored navedenih, bili uključeni i Kremlj i Moskovska patrijaršija, čija je Crkva Srbije balkanska ispostava - naglašava Gruhonjić.

Ističe da je Crkva Srbije i stvorena prije 100 godina upravo kao oruđe za ostvarivanje velikosrpske hegemonije u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.

- Srbija nikada nije shvatala Jugoslaviju drugačije nego kao kukavičje jaje velike Srbije. Svi ostali narodi trebalo je da budu zahvalni srbijanskom “pijemontu” što ih je “oslobodio”. Iz vizure Beograda, oni nijesu imali pravo na emancipaciju - dodaje Gruhonjić.

Ista stvar se, podsjeća on, ponovila i tokom trajanja socijalističke Jugoslavije.

- Za jedan vijek svoga trajanja, Crkva Srbije je igrala i nastavlja da igra ulogu beogradske agenture, a po potrebi i paravojne formacije. Sam Jakov Milatović je Vučićev pulen, tačnije rečeno – pulen lažnog doktora nauka Siniše Malog, Vučićevog mastermajnda, koji je takođe proizašao iz krila Demokratske stranke. Milatović se zadužio i kod Vučića i kod Crkve Srbije i dugovi će stići na naplatu - podvlači Gruhonjić.

Od građanske Srbije nije ostao ni kamen na kamenu

Za unisonu podršku (liše nekoliko malobrojnih izuzetaka) koju je Milatović dobio iz Srbije, kaže da nije ništa novo.

- To je nastavak oduševljenja litijama iz 2020. i pobjedom pokojnog Amfilohija Radovića na izborima, kada se iz beogradskog “kruga dvojke” – o deklarisanim nacionalistima da i ne govorimo – klicalo “riječi slobode” i nadalo da će se preliti i u Srbiju, tada pod vođstvom vladike Grigorija Durića. Samo da pođemo od toga: zamislite kakvo je to društvo koje svoje političke favorite vidi među popovima Crkve Srbije? To je krajnji stupanj izliva nacionalizma u mozak - ističe Gruhonjić.

Prema njegovim riječima, od takozvane građanske Srbije, osim časnih izuzetaka, nije ostao ni kamen na kamenu.

Sa Vučićem saglasne i opozicija i intelektualna elita

- Prvo ozbiljno urušavanje desilo se 1998. i 1999, kada je i iz tih krugova proključao šovinizam prema kosovskim Albancima. Primjera radi, tada sam po prvi put prestao čitati neke nedjeljnike koji su mi do tada sačuvali zdravu pamet, jer su neki od autora skrenuli na put kojim se ovdje češće ide - na put nacionalističkog ludila - kaže Gruhonjić.

Nažalost, dodaje on, kada se gleda sa Kosančićevog venca ili sa Vračara, kosovski Albanci su “drugorazredni narod”.

- U slučaju Crnogoraca, kada je pogled iz Beograda u pitanju, stvar je još daleko gora: njima se odriče čak i pravo da budu narod. Crnogorci su za njih “zabludjeli Srbi” koje treba “privesti pameti”, a Crna Gora “srpska Sparta” i “srpsko more”, koje toliko žele. I tu su sa Vučićem saglasne i političke partije, i vladajuće i opozicione, i takozvana intelektualna elita - navodi Gruhonjić.

Oni koji nijesu zaraženi virusom nacionalizma - šute

Zbog toga, kako ističe, svaki kritički glas spram te politike koja je Srbiju i cijeli region tokom devedesetih godina 20. vijeka gurnula u istorijsku propast zvuči kao glas vapijućeg u pustinji.

- Moguće je da je preostalo još onih koji nijesu zaraženi virusom nacionalizma, ali oni šute. Moguće je da ćemo mi koji govorimo i upozoravamo i u fizičkom smislu biti ušutkani. Ali će onda, naravno, doći i po one koji šute i koji će onda kusati plodove vlastite šutnje - upozorava Gruhonjić.

On smatra da je licemjerno je i mizerno praviti se lud i neuk kada je u pitanju Crna Gora.

- Kao, zašto se uopšte baviti Crnom Gorom kada imamo toliko problema u Srbiji. To je toliko očigledno glupa, plitka i kukavička logika da ju je teško i komentarisati - poručuje Gruhonjić.

Već 200 godina vrti se isti film

Crna Gora je, ističe on, na meti i Vučićevog režima i Crkve Srbije i Putina.

 - Srbija je već 35 godina faktor nestabilnosti u regionu, odgovorna za ratove u kojima je pobijeno najmanje 130.000 ljudi a milioni raseljeni. Velikosrpski nacionalizam je otac svih naših problema i samo ako se toj aždaji stane za vrat, možemo se nadati bilo kakvoj budućnosti. I sve to nas ne treba da se tiče - naglašava Gruhonjić.

Napominje i da je sve ovo što danas gledamo zapravo repriza, loša beskonačnost jer su, kako ističe, nacionalizam i policijska država jedine konstante “moderne” srbijanske države.

- Dakle već 200 godina se vrti isti film u kojem nije važno kako vam država izgleda, već kolika je. Idealan izgovor za hajdučku pljačku i zločine svake vrste - ocjenjuje on.

Tadić i Jeremić su srpski nacionalisti

U moru čestitki koje je Milatović dobio iz Srbije, ističu se one bivših funkcionera Demokratske stranke (DS). Iako je, podsjetimo, Đukanović ’99. godine primio u Crnu Goru tadašnjeg predsjednika DS-a Zorana Đinđića jer mu je u Srbiji bio ugrožen život, bivši lider ove partije Boris Tadić, je ocijenio da je 2. april bio „veliki dan za Crnu Goru, ali i za cijeli region“.

Nekadašnji šef srpske diplomatije i bivši visoki funkcioner DS-a Vuk Jeremić pobjedu Milatovića uporedio je s onom Vojislava Kuštunice 2000. i poručio: „Nadam se da će se naša braća prisjetiti grešaka Srbije poslije 5. oktobra i da ih neće ponoviti“.

- Boris Tadić i Vuk Jeremić ne mogu ni na koji način da se upoređuju sa Zoranom Đinđićem - rekao je Gruhonjić u odgovoru na pitanje zašto oni kojima je Đukanović bio ključni partner u borbi protiv Miloševića, vlast donedavnog lidera DPS-a stavljaju u istu ravan sa režimom bivšeg predsjednika Srbije.

- Jeremić je bio balavac tokom devedesetih godina 20. vijeka i nije se ni približio Đinđiću, a kamoli da je drugovao s njim. Za Borisa Tadića se u Demokratskoj stranci iz Đinđićevog vremena govorilo da je “lep ali beskoristan”. I Tadić i Jeremić su srpski nacionalisti, i to je sve. A Zorana Đinđića je ubila srbijanska nacionalistička duboka država. Šta duboka – preduboka - zaključuje Gruhonjić.