Đukanović: Neki kažu da smo propustili priliku da postanemo nezavisni kad se Jugoslavija raspala, a drugi kažu da bi tada CG postala veća klanica nego što je to kasnije bila BiH

Bivši predsjednik i bivši premijer Crne Gore Milo Đukanović na Fakuletu političkih nauka u Sarajevu je kazao da je prošlo kratko vrijeme od rata i da stoga ta tema povlači dosta subjektivnosti i politikantstva.

-Namjerno krećem od toga, jer je, vrlo vjerovatno, i kod mene prisutan subjektivizam. Teško da mogu, koliko god htio, do kraja biti objektivan. Završio sam političku karijeru, nemam interes da prećutkujem nešto što vidim. Imam svoja zapažanja i reći ću ih bez obzira na to svidjela se nekome ili ne. Crna Gora je raspad Jugoslavije dočekala nespremno, mislim da su dva razloga za to. Mislim da se nije razmišljalo da može doći do raspada Jugoslavije. Kasnije kada sam razgovarao s Kučanom, Mesićem, shvatio sam da su oni ranije razumjeli da to može biti epilog i pripremali su se za to, mi nismo. Drugi razlog je to što se u Crnoj Gori tada desila smjena rukovodstva na način koji nije baš primjeren, kroz revolucionarne promjene van institucija, rekao je Đukanović.

Kazao je da su otišli ljudi koji nisu to zaslužili i Crna Gora je ostala bez političke mudrosti.

- Slovenija je imala Kučana, Makedonija Gligorova, Hrvatska i Mesića i Tuđmana, to su bili ljudi koji su predstavljali stožer državne politike u presudnom vremenu. Kod nas bili ljudi bez političkog iskustva i s malo životnog iskustva. S 29 godina sam postao premijer. Neiskusna nova državna politika Crne Gore je u tom trenutku vjerovala da treba braniti Jugoslaviju. Pokazalo se brzo da se ispred odbrane Jugoslavije pojavio velikosrpski nacionalizam. Institucije JNA su zloupotrebljene, a Crna Gora se trijeznila i iz mjeseca u mjesec manje bila u greškama, a sve više na pravom političkom stanovištu. Neki kažu da smo propustili priliku da još tada postanemo nezavisni, a drugi kažu da bi tada Crna Gora postala veća klanica nego što je to kasnije bila BiH. Nisu ovi drugi daleko od istine. Ako se sjetite šta se dogodilo devet godina kasnije, kada su formirane paravojne formacije, kada su htjeli da pohapse sve koji nisu htjeli da slijepo slušaju naloge civilne i vojne vlasti iz Beograda, možete onda da mislite šta bi uradili 1990. godine. Beograd Crnu Goru smatra svojim prirodnim pravom i spreman je bio tada da uradi najdrastičnije poduhvate kako bi ostvario cilj,  istakao je Đukanović.

Na pitanje da li je Srbija faktor stabilnosti ili uzrok tenzija, kazao je da bi svi pozdravili kada bi vidjeli da Srbija čvrsto staje na put evropskog razvoja, jer bi to značilo popravljanje dobrosusjedskih odnosa.

- Crna Gora zbog svojih veza ima dobro razumijevanje političkih prilika u Srbiji i želju da pomogne. Sjetit će se da je metastaza Miloševićeve politike u Srbiji, bila da oni koji su tražili alternativu njegovim politikama morali seliti u Crnu Goru. To je rađeno iz dobrih emocija i iz vjerovanja da kada tu ne bude Miloševića, da će to biti borba za cijeli region. Posljednje iskustvo u Crnoj Gori govori da je ideologija velikosrpskog nacionalizma veoma istrajna. Optužuju nas da smo izmišljena nacija, a onda žele da postave i pitanje šta će tu i Crna Gora. Što se tiče Otvorenog Balkana, Komšić, Osmani i ja smo bili kategorični od prvog dana protiv toga. Nailazili smo na veliko nerazumijevanje i EU i SAD. Nema sumnje da je to formalno ekonomska saradnja, ali to bi institucionaliziralo nadmoć Srbije i Albanije. Morali bi biti naivni da bi povjerovali da bi se u Beogradu ili Prištini zadovoljili ekonomskom nadmoći. Ne, to bi bio institucionalni okvir za stvaranje Velike Srbije ili Velike Albanije, zato smo bili protiv - zaključio je Đukanović.