Uređaji za praćenje kondicije često preporučuju da dnevno treba da se napravi 10.000 koraka, ali taj cilj, za koji mnogi vjeruju da je utemeljen na nauci, zapravo ne počiva na istraživanju, već je nastao zbog ekonomskog interesa određenih kompanija.
Prema profesorki epidemiologije sa Fakulteta javnog zdravlja na Harvard T.H. Chan univerzitetu i ekspertkinji za brojanje koraka i zdravlje, cilj od 10.000 koraka postao je popularan u Japanu oko 1960. godine. Naime, proizvođač satova je, nadajući se da će iskoristiti interesovanje za fitnes nakon Olimpijskih igara u Tokiju 1964. godine, krenuo masovno da proizvodi pedometar s imenom koje je, napisano japanskim slovima, podsjećalo na čovjeka koji šeta. Prevedeno je značilo i „metar od 10.000 koraka“, stvarajući cilj u pješačenju koji se kroz decenije ugradio u svijest ljudi širom svijeta, ali i u fitnes narukvice.
„Smatram da tvrdnje poput ovih nijesu mjerodavne i da se ne treba njima voditi, jer smo svi drugačiji i imamo različite potrebe. Neko ko živi na planini nema iste uslove za šetnju kao neko ko živi usred ravnice. Takođe, tu su i faktori sna, obaveza ili posla kojim se bavimo, hrane koju unosimo, kao i stresa sa kojim se susrećemo. Dakle, sve je individualno i nemoguće je da postoji identična razdaljina koju svi treba da pređemo u toku dana, ali da treba što više da šetamo, to je činjenično stanje. Brzi hod podstiče mnoge pozitivne funkcije u našem organizmu i unapređuje zdravlje, tako da – samo napred“, ističe za Biznis.rs personalni trener Nenad Kolev.
Takođe, i najnovija naučna istraživanja sugerišu da nije neophodno da se napravi 10.000 koraka dnevno, što je oko osam kilometara, radi sopstvenog zdravlja ili dugovječnosti, prenosi NYT.
Tako studija dr. Lee i njenih kolega iz 2019. godine otkriva da su žene u 70. godini starosti, koje su uspjele da postignu i 4.400 koraka dnevno smanjile rizik od prerane smrti za oko 40 odsto, u poređenju sa ženama koje su napravile 2.700 ili manje koraka dnevno.
Rizici za ranu smrt nastavili su da opadaju među ženama koje prelaze više od 5.000 koraka dnevno, ali se na oko 7.500 dnevnih koraka ipak ništa nije promijenilo. Drugim riječima, starije žene koje su napravile manje od polovine od ‘mitskih’ 10.000 dnevnih koraka, imale su tendenciju da žive znatno duže od onih koje su se kretale još manje.
Druga studija, koja je izvršena na uzorku od gotovo 5.000 sredovječnih muškaraca i žena različitih nacionalnosti prošle godine, takođe je pokazala da 10.000 koraka dnevno nije preduslov za dugovječnost. U toj studiji ljudi koji su šetali oko 8.000 koraka dnevno, imali su upola manju vjerovatnoću da će prerano umrijeti od srčanih bolesti ili bilo kog drugog uzroka nego oni koji su hodali 4.000 koraka dnevno. Statističke koristi od dodatnih koraka bile su neznatne, što znači da ljudima nije naškodilo više koračanja dnevno, ali ti dodatni koraci nisu pružali bolju zaštitu od prerane smrti.
„Tačno je da ne postoji neka naučna studija koja potvrđuje učinkovitost 10.000 koraka, to je samo preporuka koja sigurno ima veze i sa satovima i aplikacijama, ali ono što je dobra strana toga jeste što ljude koji su nemotivisani disciplinuje da npr. pređu minimum 10.000 koraka dnevno i ispune svoj dnevni cilj. Naravno, kretanje je dobro i za kardiovaskularne funkcije i za psihičko zdravlje, ali opet nije dovoljno zbog drugih nekih fizioloških stvari. Recimo zbog mišića ipak treba i trenirati, ali eto, tih 10.000 koraka je dobro za neku opštu kondiciju i za kardiovaskularne funkcije, što je pozitivna strana ovog trenda“, izjavio je za Marko Mažar, fitnes trener i osnivač organizacije Boot Camp Serbia.
Svakako, manji broj ljudi napravi 10.000 koraka dnevno širom svijeta. Tako prema nedavnim procjenama, većina odraslih osoba u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i drugim zapadnim zemljama u prosjeku napravi manje od 5.000 koraka dnevno.
Pokazalo se da čak i ako se postigne cilj od 10.000 koraka, taj podvig će biti kratkotrajan. Čuvena studija u Gentu u Belgiji obezbijedila je 2005. godine lokalnom stanovništvu pedometre i ohrabrila ih da hodaju najmanje 10.000 koraka dnevno u periodu od godinu dana. Od 660 muškaraca i žena koji su učestvovali u studiji, samo oko osam odsto je izdržalo do kraja i postiglo dnevni cilj od 10.000 koraka. Međutim, u naknadnoj studiji četiri godine kasnije, gotovo niko više nije još uvijek toliko koračao. Većina se vratila na svoje početno stanje, preduzimajući otprilike isti broj koraka kao i prije početka studije.
„Citirao bih svog profesora Vladimira Koprivicu sa Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja, koji je na jednom predavanju rekao da kada se čovjek okrene protiv svoje prirode, priroda krene da mu se sveti. E sad, na koji način – svakome na drugačiji. Neko dobije dijabetes, neko srčane probleme, itd. Ima mnogo savremenih bolesti 21. vijeka čiji je uzrok nekretanje, jer se čovek bori protiv svoje prirode, a to je kretanje“, naglasio je Mažar.
Dr Li smatra da je dobra vijest da bi povećanje broja koraka koje trenutno napravimo za svega nekoliko hiljada u većini dana moglo biti dovoljan, ali i dostižan cilj. Formalne smjernice za fizičku aktivnost koje su izdale SAD i druge vlade kao preporuku koriste vrijeme, a ne korake, i predlažu vježbanje najmanje 150 minuta nedjeljno, ili većinu dana po pola sata, uz svakodnevno kretanje kao dijela normalnog života.
„Prevedeno u broj koraka, većina ljudi postiže nešto više od 16.000 koraka nedjeljno, ili oko 2.000 (oko 1,6 km) do 3.000 koraka većinu dana. Ako, poput mnogih ljudi, trenutno napravimo oko 5.000 koraka dnevno tokom svakodnevnih aktivnosti poput kupovine i kućnih poslova, bilo bi dobro da tome pridodamo još nekoliko hiljada, jer bi oko 7.000 do 8.000 bila prava mjera“, smatra dr Li.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR