Naučnici su sastavili popis slabo poznatih biljaka koje bi se mogle naći na jelovniku do 2050, piše Jutarnji list.
Kako navodi BBC, u budućnosti mogli bi smo doručkovati lažnu bananu ili grickati voće pandanusa. Jasno, ovu temu je potencirao rat u Ukrajini koji je ukazao na opasnost oslanjanja na nekoliko usjeva kojima se globalno trguje.
Naime, čak 90 dosto naših kalorija dolazi od 15 usjeva, pa stručnjaci iz Kraljevskog botaničkog vrta u Kewu traže sastojke koji će osigurati budućnost naše prehrane. Pored toga klimatske promjene povećavaju rizik od ozbiljnih "potresa u vezi s hranom" gdje usjevi propadaju, a cijene osnovnih namirnica brzo rastu širom svijeta.
"Diverzifikacija hrane koju jedemo jedno je od rješenja za ublažavanje gladi, rješavanje problema gubitka biološke raznolikosti i pomoć pri prilagođavanju na klimatske promjene.
Znamo da širom svijeta postoje hiljade jestivih biljnih vrsta koje konzumiraju različite populacije i tu možemo pronaći neka od rješenja za ove globalne izazove budućnosti", kaže glavni istraživač na ovom projektu dr. Sam Pirinon. Zanimljiva je činjenica, ističe BBC, da na svijetu ima više od 7000 jestivih biljaka, ali tek ih se 417 naširoko uzgaja i koristi za hranu.
A koja je to hrana na koju se po mišljenju stručnjaka u budućnosti možemo osloniti?
Pandanus
Pandanus (Pandanus tectorius) je malo stablo koje raste u obalnim područjima od ostrva Pacifika do Filipina. Listovi se koriste za aromatizovanje slatkih i slanih jela u velikom dijelu jugoistočne Azije, dok se voće nalik ananasu može jesti sirovo ili kuvano.
"Stablo može podnijeti zahtjevne uslove, uključujući sušu i jake vjetrove. Bilo bi sjajno proširiti naš portfelj namirnica kako bismo uključili hranu koja je kulturološki prikladna, hranjiva i koja se može uzgajati u zahtjevnim uslovima širom svijeta. A ova je biljka otporna na klimu i hranjiva koja je i ukusna", ističe istraživačica u Kewu, dr. Marybel Soto Gomez. Ako se pandanus, navodi dr. Gomez, može koristiti održivo, bez iscrpljivanja resursa za lokalno stanovništvo, trebalo bi omasoviti njegovu proizvodnju.
Mahunarke
Grašak je "hrana budućnosti". Jeftina je, bogata bjelančevinama i B-vitaminima, a prilagođena je za uzgoj vrlo različitim klimama i okruženjima od okeanskih obala do planinskih padina. U svijetu postoji čak 20 hiljada vrsta mahunarki, ali mi koristimo tek nekolicinu. Smatra se da ih u divljini ima na stotine, no naučnicima još nisu poznate Ili su slabo raširene. Morama grašak (Tylosema esculentum) prina primjer, glavna je namirnica u dijelovima Bocvane, Namibije i Južne Afrike, gdje se grašak kuva s kukuruzom ili melje u prah kako bi se napravila kaša ili piće nalik kakau. Nisu sve mahunarke jestive, ali stručnjaci istražuju svojstva različitih vrsta kako bi vidjeli koje bi ljudima ipak mogle pružiti hranjive tvari.
Divlje žitarice
Žitarice, koje spadaju u porodicu trava, takođe imaju veliku raznolikost. S više od 10 hiljada vrsta koliko ih postoji na svijetu, nude puno potencijala za hranu budućnosti. Fonio (Digitaria exilis) je hranjiva afrička žitarica koja se koristi za pripremu kus-kusa, kaša i pića. Najviše se koristi u zapadnoj Africi, može podnijeti suve uslove , a bogata je gvožđem, kalcijumom i vitaminima.
Lažna banana
Enset ili "lažna banana" bliski je srodnik banane, a se konzumira samo u jednom dijelu Etiopije. Plod biljke nalik banani je nejestiv, ali skrobne stabljike i korijenje mogu se fermentisati i koristiti za pripremu kaše i hljeba. Studije sugerišu da usjev nalik banani ima potencijal da prehrani više od 100 miliona ljudi, piše Jutarnji list.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR