Žonguo je kao pojam nastao da bi se označilo koji je dio kraljevstva u centru, odakle se vlada, ali i da bi se napravila razlika između onih koji su tu živjeli i onih drugih, "varvara", a zanimljivo je to što sve do 19. vijeka nije često korišćen da opiše kinesku državu kao cjelinu.
Narodna Republika Kina je treća najveća zemlja na svijetu, odmah poslije Rusije i Kanade; što se tiče broja stanovnika, na tom mjestu je bez premca, sa svojih 1,376 milijardi ljudi.
Tih 1,376 milijardi ljudi svoju zemlju ne zovu Kinom, već kažu Žonguo ili Žongua, u zavisnosti od dijalekta.
Ovo je složenica od riječi “žong” što znači “srednje, centralno” i “guo” što znači “država, države” a u novije vrijeme i “nacija”.
Drugim riječima, Žonguo znači “Srednja država”, mada se u istorijskom kontekstu to srećnije prevodi kao “Srednje kraljevstvo”.
Kina je mnogo puta kroz istoriju mijenjala ime, ali se Žonguo prvi put u pisanom izvoru pominje još u 6. vijeku stare ere i to od strane plemena iz kojih je kasnije nastala etnička grupa Han (kad kažemo Kinezi, mislimo na njih).
Žonguo je kao pojam nastao da bi se označilo koji je dio kraljevstva u centru, odakle se vlada, ali i da bi se napravila razlika između onih koji su tu živjeli i onih drugih, “varvara”, a zanimljivo je to što sve do 19. vijeka nije često korišćen da opiše kinesku državu kao cjelinu.
Štaviše, od ovog pomenutog pisanog izvora iz 6. vijeka pa dugo nakon toga, Žonguo se kao pojam koristio da označi samo grupe provincija u Centalnoj niziji, u jezgru, tamo gdje je prva kineska država formirana i gdje je skoro uvijek bio centar političke moći.
To je okvirno oblast u kojoj je i danas prijestonica – Peking. Prema tome, oni Han Kinezi koji su tu živjeli bili su smatrani za civilizovane, a oni izvan nizije, druga “kineska” plemena, su bili varvari.
To se, dakle, promijenilo tek u pretprošlom stoljeću, kada se ideja o “središnjoj” državi proširila na cijelu tu zemlju: Kinezi danas, svaki put kada izgovore ime svoje države, impliciraju da je ona “centar svijeta”.
Interesantno je što je mandžurska dinastija, koja je Kinom vladala od 17. do početka 20. vijeka, Kinu zvala na svom jeziku “Dulimbai Gurun”, što u suštini znači isto: “Srednje kraljevstvo”.
Elem, naziv “Kina” se prvi put pojavljuje na sanskrtu, u Mahabharati u 5. vijeku prije nove ere. U persijskom je uzela formu “Čina”.
U latinskom “Sina”. Većina indoevropskih jezika koristi neku od ovih formi, koje su u suštini varijacije jednog imena.
Vjerovatno ovaj pojam dolazi od toga što je najzapadnija kineska država još od 9. vijeka prije nove ere bila ona pod dinastijom Ćin, koja u 3. vijeku stare ere ujedinila cijelu Kinu i dala joj ime.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR