Možda bi pravi naslov trebao da bude „Bebe i djeca korisnici mobilnih telefona, tableta, kompjutera i televizora“. Svjedoci smo velike zloupotrebe tehnologije s „višim ciljem“ zabave i edukacije djece.
Djeca i elektronski uređaji
Elektronske uređaje ne možemo isključiti iz naših života i svakako da djeca moraju da ih primijete i da se za njih zainteresuju. Bilo da radimo posao na kompjuteru, javljamo se na poziv, šaljemo poruku, fotografišemo, gledamo film, dijete – a i beba – biće privučeno uređajem. Za njega je to blještava stvarčica koju koristi roditelj. Problem nastaje kad tu istu stvarčicu krene da koristi dijete ili beba, piše logoped Smilja Majević za Stetoskop.info.
Djeca, a i bebe, najčešće slušaju i gledaju pjesmice, crtane filmove i razne video-klipove. Ono što uvijek možemo da vidimo jeste da je dijete odjednom mirno, tiho i zainteresovano za sadržaj koji mu je dat. A ta zainteresovanost može da traje satima. Umjesto da se kreće i istražuje svijet oko sebe, dijete je mirno, čak previše mirno, što za posljedicu može imati lošije motoričke sposobnosti i/ili neke posturalne probleme.
Sadržaj koji gleda dijete na najranijem uzrastu ne razumije i iz njega ne uči. Ono što beba ili mlađe dijete vidi jeste brzo smjenjivanje slika jarkih boja. Dodatnu brzinu daje i mogućnost skrolovanja po ekranu. Skrolovanjem dijete razvija funkciju palca. Na taj način zanemaruje se razvoj šake i važnost kažiprsta.
Brzo smjenjivanje slika, kao i skrolovanje sadržaja, negativno se odražava na pažnju. Tako da iako nam se čini da dijete dugo održava pažnju, stalno mijenjanje sadržaja njegovu pažnju (koja je ionako kratka) čini još kraćom, a dijete stalno traži novi podsticaj kroz nove sadržaje.
Uticaj elektronskih uređaja na govor kod djece
Kad komuniciramo, poruke koje šaljemo sagovorniku jesu verbalne, ali i neverbalne. Istovremeno sagovornik čuje naše riječi, čuje melodiju, ritam i tempo našeg govora, ali i vidi mimiku, gestove i držanje našeg tijela. Tokom komuniciranja pratimo sagovornika, njegovu pažnju, interesovanja. Ako primijetimo da nas sagovornik ne prati, da je mislima odlutao ili da našu poruku ne razumije, mi svoj iskaz mijenjamo i prilagođavamo. Trudimo se da ravnopravno učestvujemo u komuniciranju. Trudimo se da održimo i produžimo interakciju. Naša komunikacija je uvijek dvosmjerna.
Sadržaj koji se prezentuje putem elektronskih uređaja zahtijeva samo pasivno gledanje i slušanje. Sve je nasnimljeno, sadržaj ide svojim tempom bez obzira na to šta dijete čini. Da li je dijete razumjelo? Da li je dijete ispratilo? Da li dijete ima pravo da nešto kaže? U ovom slučaju nema dvosmjerne komunikacije.
Izlaganjem djeteta sadržajima putem elektronskih uređaja značajno limitiramo njegov cjelokupni razvoj, jer utičemo na razvoj fine i grube motorike, govora kao i pažnje.
Argumenti za (ne) davanje elektronskih uređaja djeci
Najčešći razlozi zbog kojih roditelji daju elektronske uređaje djeci:
-I mi smo tako pa nam ništa ne fali
Pa, nismo baš. Platforma YouTube postoji od 2005. godine, a telefoni koji mogu da podrže gledanje i slušanje preko YouTube-a postoje nešto više od 10 godina.
-Samo pet minuta tišine
Nikad ne bude pet minuta. Uvijek bude mnogo, mnogo više. Telefon je jeftina bebisiterka koja čini više štete nego koristi. Kada biste stvarno izmjerili cjelokupno vrijeme djetetove izloženosti ekranima, zapanjili biste se.
-Neka nauči engleski
Engleski, srpski, kao i bilo koji drugi jezik ne uči se kroz jednosmjernu komunikaciju. Jezik učimo kroz interakciju sa drugima, bilo odraslima ili djecom. Učenje boja, brojeva, alfabeta na engleskom nije funkcionalno učenje. Tj. dijete ima znanje koje ne može da primijeni u svakodnevnoj komunikaciji s okolinom.
-Neka čuje pravilan izgovor engleskog
Pasivno slušanje nije način na koji učimo jezik, pa tako ne učimo ni pravilan izgovor nekog jezika.
-Tako uči različite stvari
Djeca najbolje uče kroz pokret i iskustvo i na taj način dobijaju funkcionalno znanje koje mogu primijeniti i na osnovu kojeg nova znanja mogu povezivati, a samim tim lakše uče.
-Bolje televizor nego telefon
Izbjegavanjem telefona u korist televizora dobijamo isti učinak – dijete je pasivni posmatrač različitih sadržaja.
-Ne znam da šteti
Dosta često čujem ovaj odgovor. Ne smatram ga iskrenim, jer se o štetnosti telefona dosta govori u različitim medijima. Možemo reći da o štetnosti ekrana „već znaju i ptice na grani“.
-Logoped poručuje roditeljima
Ni jedan od navedenih razloga ne opravdava upotrebu telefona/tableta/televizora na najranijem uzrastu. Elektronski uređaji su dobre sluge, ali zli gospodari. Svjetska zdravstvena organizacija smatra da djeca do dvije godine života ne treba da se izlažu ekranima, a nakon toga izlaganje treba da bude strogo kontrolisano od strane odraslih.
„Pružimo djetetu priliku da razvije svoj pun potencijal u stvarnom svijetu koji ga okružuje, isključimo ekrane!“, naglašava logoped Smilja Majević.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR