Protok vremena može biti linearan, ali tok ljudskog starenja nije.
Umjesto postepene tranzicije, vaš život klizi kroz brzi rast djetinjstva, dostiže vrhunac u ranom odraslom dobu, pa sve do ubrzanja starenja kako decenije odmiču. Sada je nova studija identifikovala prekretnicu u kojoj se to ubrzanje obično dešava: oko 50. godine.
Nakon tog vremena, putanja kojom vaša tkiva i organi stare je strmija nego u prethodnim decenijama, prema studiji proteina u ljudskim tijelima u širokom rasponu odraslih uzrasta – a vaše vene su među onima koje najbrže propadaju.
„Na osnovu promjena proteina povezanih sa starenjem, razvili smo tkivno specifične proteinske satove starenja i okarakterisali putanje starenja na nivou organa. Vremenska analiza otkrila je infleksiju starenja oko 50. godine, pri čemu su krvni sudovi tkivo koje rano stari i izrazito je podložno tom procesu“, piše tim koji predvode naučnici iz Kineske akademije nauka.
Ljudi imaju izuzetno dug životni vijek u poređenju s većinom drugih sisara, ali to dolazi s određenom cijenom. Jedna od njih je slabljenje funkcije organa, što dovodi do povećanja rizika od hroničnih bolesti kako godine prolaze.
Nemamo baš dobro razumijevanje obrazaca starenja u pojedinačnim organima, pa su stručnjaci istraživali kako se proteini u različitim tkivima mijenjaju tokom vremena. Prikupili su uzorke tkiva od ukupno 76 donora organa starosti između 14 i 68 godina koji su umrli od slučajne traumatske povrede mozga.
Ovi uzorci obuhvatili su sedam tjelesnih sistema: kardiovaskularni (srce i aorta), digestivni (jetra, pankreas i crijeva), imuni (slezina i limfni čvorovi), endokrini (nadbubrežna žlijezda i bijela masna ćelija), respiratorni (pluća), kožni i mišićno-skeletni (mišići). Takođe su uzeli uzorke krvi.
Tim je napravio katalog proteina pronađenih u ovim sistemima, pažljivo bilježeći kako su se njihovi nivoi mijenjali s povećanjem starosti donora. Istraživači su uporedili nalaze s bazom podataka o bolestima i njihovim povezanim genima i otkrili da se ekspresija 48 proteina povezanih s bolestima povećava s godinama.
To je uključivalo kardiovaskularna stanja, fibrozu tkiva, masnu bolest jetre i tumore povezane s jetrom.
Najizraženije promjene dogodile su se između 45. i 55. godine, otkrili su istraživači. Upravo u tom trenutku mnoga tkiva prolaze kroz značajno proteomsko mijenjanje, a najizraženije promjene javljaju se u aorti – što pokazuje jaku podložnost starenju. Pankreas i slezina takođe su pokazali trajne promjene.
Da bi testirali svoje nalaze, istraživači su izolovali protein povezan sa starenjem u aortama miševa i ubrizgali ga mladim miševima kako bi posmatrali rezultate. Životinje tretirane proteinom imale su smanjene fizičke performanse, slabiju snagu stiska, manju izdržljivost i lošiju ravnotežu i koordinaciju u poređenju s netretiranim miševima. Takođe su imali izražene markere vaskularnog starenja.
Prethodni rad drugih istraživača pokazao je još dva vrhunca u starenju, oko 44. godine i ponovo oko 60. godine. Novi rezultat sugeriše da je ljudsko starenje komplikovan, korak po korak proces koji uključuje različite sisteme. Utvrđivanje kako će starenje uticati na određene djelove tijela u određenim vremenima moglo bi pomoći u razvoju medicinskih intervencija koje bi olakšale taj proces.
„Naša studija je spremna da izgradi sveobuhvatan višetkivni proteomski atlas koji obuhvata 50 godina cijelog procesa starenja kod ljudi, razjašnjavajući mehanizme koji stoje iza neravnoteže proteostaze u ostarjelim organima i otkrivajući i univerzalne i specifične obrasce starenja za tkiva“, pišu istraživači.
„Ovi uvidi mogu olakšati razvoj ciljanih intervencija za starenje i bolesti povezane sa starenjem, otvarajući put ka poboljšanju zdravlja starijih osoba“, dodaju kineski naučnici.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR