Društvo sve više prepoznaje važnost mentalnog zdravlja, a odlazak na terapiju postaje sve prihvaćeniji.
Kako stigma polako nestaje, djeca sve više traže stručnu pomoć kada se suoče sa emocionalnim teškoćama, prenosi Index.hr.
Međutim, roditelje često zanima šta njihova djeca zapravo govore o njima na ovim seansama. Prema riječima stručnjaka, postoje određene žalbe koje se iznova i iznova ponavljaju na terapiji. To su neke od najčešćih tema.
Osjećaj da ih roditelji osuđuju zbog njihovih izbora
Psihološkinja dr Alin Zoldbrod objašnjava da se mnogi mladi osjećaju odbačeno kada njihovi roditelji kritikuju njihove životne odluke ili im nameću sopstvene ambicije.
„Često djeca biraju karijere samo zato što su njihovi roditelji to željeli“, kaže Zoldbrod, prenosi "YourTango".
Sjetila se razgovora sa istaknutim urologom koji je, u kasnim četrdesetim, napustio uspješnu karijeru jer je shvatio da to nikada nije bio njegov san, već san njegovih roditelja.
„Vratio se u umjetničku školu, iako je izgubio sve privilegije koje je imao“, rekla je.
Osjećaj kontrole od strane roditelja
Prema riječima terapeutkinje dr Glorije Brejm, odrasla djeca često pripisuju svoju nesigurnost prekomjernoj kontroli u djetinjstvu
„Zaista često čujem žalbe na majke koje ostaju previše uključene nakon što im djeca odrastu“, objašnjava dr Brejm.
Očevi, s druge strane, opisuju se kao emocionalno ili fizički odsutni, autoritarni i bez empatije. Takvo vaspitanje, dodaje ona, često dovodi do teškoća u donošenju odluka i niskog samopoštovanja u odraslom dobu.
Osjećaj zapostavljenosti
Dr Brejm kaže da se mnogi njegovi klijenti osjećaju i kontrolisano i zapostavljeno. Njihovi roditelji su im poklanjali malo emocionalne pažnje, nisu ih zaista slušali ili su umanjivali njihova osjećanja.
„Neki su odrasli kao djeca koja su dane provodila sama bez nadzora, dok su ih roditelji gušili pravilima i kritikama“, kaže dr Brejm.
Danas se ova dinamika često vidi kod roditelja koji su fizički prisutni, ali emocionalno odsutni zbog stalnog korišćenja telefona.
Terapeut naglašava da je u terapiji važno pomoći klijentima da prihvate da su njihove potrebe stvarne i važne, čak i ako ih roditelji nijesu prepoznali.
Kada se o ovim iskustvima otvoreno razgovara, stvara se prostor za dublje razumijevanje i zdravije odnose.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR