Velikani crnogorskog sporta - Jovanka Radičević: Scenario koji ni sama ne bih bolje napisala

Antena M i Meridianbet vam donose serijal tekstova ,,Velikani crnogorskog sporta“ - intervjui sa ličnostima koje su ostavile neizbrisiv trag u crnogorskom sportu, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni, doprinijele da se ime Crne Gore izgovara na najvećim svjetskim sportskim borilištima.

Današnja sagovornica je Jovanka Radičević, dugogodišnja kapitenka crnogorske rukometne reprezentacije i najbolje desno krilo na planeti, dama čiji sportski put i istrajnost na njemu daju najbolji odgovor na pitanje - kako uspjeti u životu.

Iz rodnih Vukovaca svakog dana je kao djevojčica išla pješke do Golubovaca, pa autobusom za Podgoricu, i nazad, uz to ne zanemarujući školske obaveze, da bi sada - u 37. godini života - mogla ponosno da nabroji sve što je postigla u karijeri.

I da to prenese na one koji njen primjer treba da slijede. Zato je i odlučila da ovog ljeta organizuje svoj prvi međunarodni rukometni kamp za djevojčice, koji će se od 19. juna do 3. jula u dvije smjene održati u Baru.

,,Veoma sam srećna što sam pokrenula svoj prvi međunarodni kamp i želja mi je da sve što sam godinama gradila i sakupljala, taj životni i sportski put, prenesem na mlađe generacije. Izuzetno me raduje što vidim da i dalje postoje djeca kojima su uzor sportisti jer živimo u ,,ludom“ vremenu, kada je sve dostupno i tehnologija stalno napreduje, i zaboravile su se osnovne vrijednosti koje bi svako od nas trebalo da ima i da ih nosi iz porodice. Cilj mi je da djevojčice afirmišem da se bave sportom jer je to najljepši životni poziv i sigurna sam da su sva djeca predodređena za neki sport, samo je pitanje da li to žele ili ne. Želim da ih ohrabrim na tom putu, da vjeruju u sebe i da budu svjesni da jedino disciplina, rad i posvećenost mogu da ih dovedu do vrha. Nije lako, ali je lijepo. Okupila sam tim vrhunskih stručnjaka koji će raditi s njima, uz moje 24-časovno prisustvo“, kazala je Radičević za Antenu M.

,,Želim da se djeca obrazuju i iz oblasti zdrave ishrane, kulture, poštovanja različitosti, timskog duha i saradnje. Cilj je i druženje i razvijanje pravih ljudskih i moralnih vrijednosti. Drago mi je što sam naišla na podršku grada Bara, uzbuđena sam i jedva čekam 19. jun da se okupimo i da im pokažem da mogu da ostvare snove ukoliko vjeruju i ukoliko su posvećeni i vrijedni“.

Trener kao roditelj

Jovankin primjer pokazuje koliko je važno s kim i pod čijom komandom se prave prvi koraci ka ostvarenju snova. Tada talentovana Joka je u čuvenoj Nataši Cigankovoj imala - kako je svojevremeno rekla - majku, učitelja i trenera.

,,Cigankova je meni i mojoj generaciji zaista bila kao drugi roditelj“, ističe Radičević i povlači paralelu s današnjicom.

,,Vremena se mijenjaju, ali ostaje da prave moralne i ljudske vrijednosti dolaze iz kuće i porodice. Raznih je slučajeva, a smatram da roditelji zbog posla i materijalnih stvari zanemaruju djecu i posvećuju se karijerama. A djeca zaslužuju svaku pažnju i posvećenost ukoliko želimo da izrastu u prave ljude. Sve se izgubilo u poređenju s tadašnijm vremenom. Za mene su svi nastavnici i treneri bili kao roditelji, imali smo poštovanje prema njima. Svi mi koji smo uzor mladim generacijama dužni smo da im prenesemo prave vrijednosti i usmjerimo ih na pravi put. Što se više bude pričalo i pisalo da djeci treba da uzori budu sportisti, glumci i drugi ostvareni ljudi, svi ćemo kao društvo biti mnogo bolji“.

Ništa ne dolazi preko noći

Radičević je seniorskom timu Budućnosti prvi put priključena s 15 godina, a prava potvrda njenog i kvaliteta nove generacije talentovanih rukometašica našeg najvećeg kluba bila je titula Kupa pobjednika kupova osvojena 20. maja 2006. protiv Đera.

Naša sagovornica je u revanšu, tada kao 19-godišnjakinja, postigla šest pogodaka, i bila među glavnim adutima ,,novog talasa“ koji su činili i Marija Jovanović, Anđela Bulatović (tada Dragutinović)...

,,Naša generacija je bila uspješna, dala je nekoliko vrhunskih sportistkinja. Uvijek sam znala cilj i prioritete, još od osnovne škole. Roditelji su me vaspitavali i usmjeravali da nijesam smjela da pomislim da školu pohađam vanredno da bih trenirala rukomet, što je danas uobičajeno. Smatram da dijete nema drugih obaveza osim škole i treninga i sve može da se postigne ukoliko postoji dobra organizacija i posvećenost. Najlakše je dijete ispisati iz škole i reći - ideš na sport. Djeca u školi uče, druže se i sklapaju prijateljstva, a sport ih nadograđuje da postanu pravi ljudi jer kroz sport učite kako da se borite kroz život i stičete disciplinu, rad i posvećenost. Bez toga i, naravno, znanja kao osnove, nema uspjeha“, poručuje Radičević.

,,Ne uspijeva se preko noći, to je zabluda. Ja sam od malena do danas ista, znala sam cilj i rekla sam da onda kad budem osjetila da ne mogu da budem 100 odsto posvećena i pružim koliko smatram da treba, tog momenta ću i odustati od rukometa“.

Granice postavljamo mi

Jovanka s reprezentacijom Crne Gore ima tri medalje - olimpijsko srebro 2012, evropsko zlato 2012. i evropsku bronzu 2022. Sa Đerom je 2013. bila klupski prvak Starog kontinenta.

Sve vrijeme imala je isti pristup treninzima i utakmicama, bila jednako uporna i posvećena, gladna uspjeha. Fenomen Jokinog trajanja na najvišem nivou najbolje opisuju nagrade - u razmaku od 10 godina kao najbolje desno krilo tri puta bila je u idealnom timu EP (2012, 2020. i 2022), dva puta dio idealnog tima SP (2015. i 2019) i u četiri navrata članica najbolje postave Lige šampiona (2014, 2016, 2019. i 2020).

Specijalizovani portal Handball-planet.com četiri puta (2015, 2017, 2018. i 2019) uvrstio ju je u najbolji tim svijeta, izabrana je i u idealnu postavu decenije, 2020. bila je najbolji strijelac Lige šampiona, a odnedavno nosi titulu prve golgeterke elitnog takmičenja svih vremena.

,,Pitaju me koji je recept, na što nije teško odgovoriti - posvećenost, profesionalizam, disciplina i rad non-stop. Na svakom treningu dajem 100 odsto sebe, poslije svake izgubljene utakmice jedva čekam da svane novi dan i odem na trening. Morate biti vrijedni i to je razlog zašto sam godinama najbolje desno krilo Evrope, a nedavno sam postala i najbolji strijelac Lige šampiona u istoriji. Zacrtala sam bila sve te ciljeve i znala da će da se ostvare, isto kao što sam znala da poslije Olimpijskih igara u Tokiju treba da odigram Evropsko prvenstvo čiji smo bili jedan od domaćina jer sam duboko u sebi vjerovala da možemo da osvojimo medalju poslije 10 godina. Nijesam pogriješila i moj oproštaj od dresa reprezentacije potvrdio je koliko ljudi prepoznaju i cijene moju posvećenost, emociju i rad“, navodi Radičević.

,,Ništa nije došlo preko noći, to su godine truda i odricanja. Takva sam u svemu u životu i dok budem imala takav pristup ne brinem za svoje rezultate. Rukomet jeste kolektivni sport i za uspjehe treba cijeli tim da bude na visokom nivou, ali svaka individualna karika nečim doprinosi i uvijek sam znala kad izađem na teren koji su moj cilj i posao, i težila sam da budem najbolja. Nekad je dovoljno za pobjedu, nekad nije, ali nikad ne treba odustajati jer granice postavljamo mi“.

Crna Gora - karakter i srce

Godina 2012. bila je bajkovita za crnogorsku reprezentaciju - značaj olimpijskog srebra u Londonu nikada neće izblijediti, a evropsko srebro osvojeno u Beogradu bilo je potvrda da su ,,lavice“ velesila.

Ipak, ti uspjesi bili su manje-više očekivani jer je Crna Gora imala tim pun dokazanih igračica i zvijezda, za razliku od pohoda na evropsku bronzu prošle godine, osvojenu s ekipom očiglednih limita u iskustvu i ,,dužini“ klupe.

,,Bronza od prošle godine nije manji uspjeh od prethodnih rezultata“, smatra Radičević.

,,Nijesmo posjedovale kvalitet kao Francuska, Norveška, Danska, koje imaju igračice sa mnogo više iskustva iz Lige šampiona. Ali energija, duh i karakter koji smo imali u određenim situacijama nedostajali su tim velikim reprezentacijama. Naša selekcija po tome je godinama prepoznatljiva i to nas je dovelo do uspjeha. Mlade su znale da isprate nas iskusnije, a i na velikim takmičenjima nije sve u kvalitetu, koji naravno mora da postoji, jer uzalud sve ako ekipa nema karakter i srce“, govori Radičević i potencira značaj što se jedna grupa preliminarne runde igrala u Podgorici.

,,Posložile su nam se kockice, a veliku ulogu odigrala je i publika jer nas je nosila od prvog do posljednjeg meča, o tome se u Evropi i dalje priča. Poslali su sliku kako se navija i kako se voli svoja zemlja, bilo je nemoguće da nas bilo ko pobijedi u ,,Morači“. Žao mi je što se završnica nije igrala u Podgorici, ali navijači su nam bili vjetar u leđa i u Ljubljani“.

Savršen posljednji ples

Iako je prošlo pola godine, ,,Jovanki Orleanki“ - kako je pisalo na transparentu zahvalnosti na njenom oproštaju u dresu reprezentacije od domaće publike - i dalje zadrhti glas i naviru suze kada se prisjeti scena iz ,,Morače“ na duelu s Poljskom 9. novembra 2022.

Bio je to vulkan emocija na terenu i na tribinama, Podgorica i Crna Gora odale su priznanje Joki za sve što je uradila tokom karijere, naročito u najdražem dresu.

,,Bio mi je san da se od reprezentacije oprostim medaljom, to mi se ostvarilo i da sam pisala scenario ne znam da li bih ga bolje napisala od onog kako se desilo. Sve se poklopilo, ali ni to nije slučajno, to je kruna mog dugogodišnjeg davanja rukometu. Itana Grbić voli da se našali i kaže: ,,Treba da budemo srećne jer je tebe bog nagradio za sve, a mi smo bile tu“. Zahvalna sam na svemu, jeste da sam radom i trudom zaslužila, ali drago mi je što su moji sunarodnici to nagradili prisustvom u ,,Morači“ 9. novembra. Nakon utakmice srela sam ljude u ozbiljnim godinama koji su mi rekli da 10 godina nijesu ušli u ,,Moraču“, ali su došli da iskažu zahvalnost za sve što sam dala. To je kruna moje karijere“.

Još sezonu i kraj - želim medalju za oproštaj

Radičević je s Budućnošću dva puta osvajala Kup pobjednika kupova, dizala je trofeje i sa Đerom, Vardarom, ĆSM Bukureštom, Kastamonuom, ali žali što nije više puta slavila u Ligi šampiona.

Mogla je da ima bolji skor od jedne titule jer je tri puta gubila finale - jedno s Đerom, dva s Vardarom. Ipak, to što će karijeru produžiti za još jednu sezonu može da znači ispunjenje još jedne želje za kraj.

,,Vjerovatno ću odigrati još jednu sezonu u Krimu, ovdje mi je kao kod kuće. Klub je dobro organizovan, doći će Tanja Brnović i Itana Grbić, i voljela bih i da klupsku karijeru krunišem na najljepši način. Vjerujem u to, zato sam i pristala na pregovore o produžetku saradnje na godinu. U reprezentaciji sam postigla sve što sam sanjala, tri puta sam bila na OI s kojih imam srebro koje sija kao zlato, bila sam i klupski prvak Evrope, ali sve dok igrate imate visoke ambicije. Želim da uzmem još jednu medalju, što da ne“, poruka je Jovanke Radičević, rođene šampionke.