Cjelodnevna nastava – ima li šansu u Crnoj Gori?

Piše: Prof. dr Slobodan Backović, akademik CANU i bivši ministar obrazovanja u Vladi CG

Djeca u školama Evrope ne pohađaju školu u za nas uobičajenim smjenama, prije ili poslije podne (iako kod nas već ima škola u kojima postoji čak pet smjena). U evropskim školama, a nije rijetka praksa ni u našem regionu, cjelodnevna nastava znači da djeca borave u školi u trajanju koje se, najčešće, poklapa sa radnim vremenom roditelja, recimo od 8 do 16 sati. 

Jedan takav dan, primjera radi, podijeljen je na vrijeme za doručak, prvi blok nastave u trajanju od par sati, zatim slijede slobodne aktivnosti, ručak, pa drugi blok nastave. Učenici samostalno rade zadatke u školi, pa tako ne postoje klasični domaći zadaci.

U Crnoj Gori ne postoji škola s ovako organizovanom nastavom.

O cjelodnevnim školama u Crnoj Gori se u CANU razgovara već par godina odnosno od 2017. godine. Preporuke sa okruglih stolova koji su bili posvećeni aktuelnim dešavanjima u našem obrazovanju, bile su poslate Ministarstvu prosvjete. Tako, u dopisu iz marta 2017. u zaključcima se pored ostalog konstatuje: „Kvalitet obrazovanja u sistemima u kojima škole rade u jednoj smjeni je viši. Naše velike gradske škole rade u više smjena, što je posljedica nedostatka školskog prostora i stalnog priliva stanovništva. Neophodna je izgradnja novih školskih objekata u takvim sredinama, obezbjeđivanje rada u jednoj smjeni i cjelodnevnog boravka djece u školi.“

Sa okruglog stola u CANU u aprilu 2018. u tekstu koji slijedi prijedlog je detaljniji: „Naime, za vrijeme cjelodnevnog boravka u školi djeca bi imala nastavu, odmor sa obrokom, izradu dnevnih zadataka, vannastavne aktivnosti iz oblasti: jezika i književnosti, umjetnosti, prirodnih nauka i matematike, sporta itd“

„Višesmjenski rad škola, kratko vrijeme boravka i učenja djece u školama nijesu karakteristike kvalitetnog obrazovanja i znatno utiču na niska postignuća naših učenika. Poseban problem imaju zaposleni roditelji: kako organizovati čuvanje i aktivnosti djece, posebno one na uzrastu od I-VI razreda, kada su ona van škole, a roditelji na radnom mjestu?
Znatno poboljšanje kvaliteta osnovnog obrazovanja moguće je, kako pokazuje međunarodno iskustvo, postepenim prelaskom na cjelodnevni boravak i rad djece u školama. Zbog toga je na okruglom stolu opet preporučeno da se u Crnoj Gori započne „pilotiranje“ cjelodnevnog boravka djece u onim školama koje zbog malog broja učenika rade u jednoj smjeni i postepeni prelazak svih osnovnih škola na cjelodnevni boravak.

Projekat cjelodnevnog boravka treba da se zasniva na analizi sljedećih pokazatelja: uzrast učenika koji će biti u cjelodnevnom boravku, vremensko trajanje boravka, dnevni raspored i aktivnosti nastavnika i učenika, potrebe u ishrani djece, broj zaposlenih učitelja i nastavnika itd, u čemu se mogu koristiti brojna iskustva drugih zemalja u regionu.“

U dopisu se dalje navodi da je za realizaciju projekta cjelodnevnih škola, na državnom nivou, potrebno: napraviti plan izgradnje novih osnovnih škola, urbanističkim planovima u gradovima predvidjeti lokacije tih škola, planirati potrebna sredstva i vremenski period za izgradnju ovih škola, procijeniti neophodne troškove za novozaposlene i cjelodnevni rad škola kao i benefite zaposlenih roditelja djece u cjelodnevnoj školi.

Podaci o brojnom stanju učenika u osnovnim školama Crne Gore pokazuju da 23 škole rade sa više od 1000 učenika. U Podgorici je 13 takvih škola, a među njima je 5 škola sa više od 1500 učenika. Sve ove škole zbog nedostatka školskog prostora praktikuju višesmjenski rad.

Od našeg Ministarstva prosvjete nijesmo dobili odgovor na ove prijedloge.

Projekat škola sa cjelodnevnom nastavom počinju realizovati u Republici Hrvatskoj. Naime, 11. marta „Jutarnji“ piše: „Prema informacijama iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, pokrenuti su pregovori sa Svjetskom bankom o infrastrukturnoj promjeni škola u Hrvatskoj i pripremi za cjelodnevnu nastavu, koja bi, s obzirom na količinu potrebnog ulaganja, mogla početi za dvije godine, a u potpunosti se realizirati za deset godina.

- Ono što treba napraviti jest strukturno reorganizirati škole kako bi radile u jednoj smjeni, primjerice od 9 do 16 sati. To bi značilo da se škola organizira po modelu cjelodnevne nastave, da učenici provode više vremena u školi, ali da nemaju domaće zadaće, nego im se u školi nudi puna potpora u učenju i poduka o tome kako učiti, izjavila je ministrica Blaženka Divjak.“