8 °

max 14 ° / min 8 °

Četvrtak

25.04.

14° / 8°

Petak

26.04.

16° / 8°

Subota

27.04.

19° / 10°

Nedjelja

28.04.

22° / 12°

Ponedjeljak

29.04.

24° / 14°

Utorak

30.04.

24° / 16°

Srijeda

01.05.

22° / 14°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Desant na Crnu Goru

Stav

Comments 18

Desant na Crnu Goru

Autor: Antena M

  • Viber

Za Antenu M piše: Boško Crnojević

Napad se najčešće pravda ugroženošću. Ona napadu daje plemenitu funkciju odbrane, a time i njegovu neophodnost. Takođe, poziv na odbranu prikriva želju za napadom, pogotovo kada ugroženost ne postoji. Ova taktika datira od davnina.

Julije Cezar je pravdao napad na Galiju riječima da se Gali udružuju i da se spremaju da krenu na Rimsku republiku. Pod plaštom odbrane Republike, on ju je nedugo zatim ugušio, sopstvenim rukama. Staljin je razlog napada na Poljsku našao u odbrani  pravoslavnih Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa. Hitler je napao Sovjetski savez pravdajući se da se Moskva spremala za invaziju Trećeg Rajha, koja nije bila ni u planovima. Slobodan Milošević, iako neuporediv sa ovim istorijskim ličnostima, pozivao se na odbranu Jugoslavije da bi ju je na kraju razrušio.

Šta brane litije u Crnoj Gori ? Nešto što niko ne napada, ni u mislima – crnogorske manastire, crkve, ono što čini kulturno biće Crne Gore. Upravo je suprotno: oni su ti koji napadaju nezavisnu Crnu Goru. Agresori sebi pripisuju ulogu branitelja.

Vođe litija žele vlasništvo ne samo nad manastirima i crkvama već i nad Crnom Gorom, njenom istorijom i njenom budućnošću. Potpomognuti su saveznicima unutrašnjim i spoljašnjim.

Budućnost Crne Gore je odlučena 2006. godine, na referendumu. Nakon toga je određena odlukom o ulasku u NATO i željom za učlanjenjem u Evropsku uniju. Građanin Crne Gore je donio ove odluke.

Danas, taj građanin mora da prepozna u ponašanju pokreta koji predvodi litije pokušaj uzurpiranja njegovog glasa i slobode, jer oni se predstavljaju kao prenosioci njegove riječi, iako za to nisu dobili mandat. Vođe litija govore „u ime naroda“ i izražavaju njegovo osjećanje „ljutnje“ zbog napada na njegove svetinje. Za adresata ovih ljutnji oni biraju politiku koja je Crnu Goru odvela na Zapad.

U saradnji sa političkim frakcijama unutar i izvan Crne Gore, ovaj pokret pokazuje želju da prepravlja navodne greške koje je do sada Crna Gora napravila, najprije sticanje nezavisnosti, ulazak u NATO savez, opredjeljenje za članstvo u Evropskoj uniji a posljednja je izglasavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji unosi vladavinu prava u pećinu antizakonskog djelovanja SPC.

Stavovima da Crna Gora mora da se upravlja prema interesima Beograda i Moskve, kao mlađi brat koji nema iskustva u životu, da je njena vlast potomak Srpske pravoslavne crkve, ovaj pokret plasira tezu da je nezavisnost Crne Gore nepotrebna i nadasve jeretička sama po sebi.

Građanima Crne Gore se govori da Crna Gora radi protiv Srbije, protiv srpskog etnosa, i da njena nezavisnost nema autentičnost, već da je proizvod jednog trenutka, za koji se nadaju da će brzo pasti u zaborav. Zamjeraju Crnoj Gori priznanje Kosova za državu, iako tom odlukom Crna Gora nije nikako uticala na činjenično stanje koje nalaže to priznanje.

Autori pomenute teze su oni koji prožimajući sva događanja u ovom regionu kroz jednu osnovu prizmu: pro ili anti srpstva, ne kao etnosa ili kulture već one ideologije koja je poražena devedesetih godina. Zato politički eksponenti bliski ovoj struji brane svetinje u Crnoj Gori, ne zato što ih neko ili nešto ugrožava, već zato što to predstavlja odlično opravdanje za desant na njene moderne tekovine. Žele reprizu bitke koju su izgubili.

Vaskrsnuće ove gubitničke ideologije potpomognuto je stranim faktorom. Rusija je pružila svoju ruku i pomogla „braći“ u nevolji. Raspršivanje proruske politike, kao patrona koji štiti antizapadne struje, koji potplaćuje nazadne i štetne pokrete, zvanično podržava desant na Crnu Goru. Pokušaji formalnog i neformalnog uticaja, povlačenja za rukav i prijetnje, bili su instrumenti kojima je Crna Gora odoljela pri ulasku u NATO ali i na putu ka EU.

Politički obračun sa Crnom Gorom putem litija, skriven iza odbrane svetinja od nepostojećeg napada, uzrok je polarizacije crnogorskog društva i nerazumijevanja. Potpaljivanje ovog nesporazuma putem sredstava masovnog informisanja, lažnih vijesti, načini su kojim su neprijatelji Crne Gore krenuli u napad. Opasnost koja leži u ovoj situaciji je rast razdora crnogorskog društva a time i zaustavljanja svih procesa razvoja. To neprijatelji Crne Gore i žele.

Aktuelna epidemija je još jedna prilika za napad. Organizovanje litije u Nikšiću uprkos zabrani okupljanja, plasiranje zamisli Crkve kao najbolje bolnice, vjerskih obreda kao vakcine protiv koronavirusa, predstavlja način da se obesmisli uloga Vade i njene politike. Time se stavlja prst u oko državi. Dok za sebe tvrdi da je advokat naroda, kršenjem mjera zaštite zdravlja, vođe litija dokazuju da njime upravljaju kao sredstvom za političku borbu. Narod je žrtva za političku dobit. Krajnji cilj njihove odbrane od „napada“ je da Crne Gore i Crnogoraca ne bude.

Vođe desanta na Crnu Goru grade svoj uspjeh na prkosu istini. U njihovoj svijesti, politička borba zauzima važnije mjesto od vjerskih misija, pa se pogrešnim tumačenjima istorije pokušava pridobiti što veći broj pristalica. Tekovine moderne Crne Gore su na udaru ovog  pokreta koji obesmišljava ulogu Crkve u društvu, odvodi je u političku arenu i manipuliše osjećanjima vjernika zarad političke koristi.

U godini parlamentarnih izbora, kada će se odlučivati o naredne četiri godine, ključnom periodu u putovanju Crne Gore ka Evropskoj uniji, ulog je veliki: sve ili ništa. Politička dvorana je već zatrovana, od strane onih koji žele da potope Crnu Goru, i koji ciljaju da užare društvo do izbijanja klice konflikta. To, međutim, neće proći jer je sudbina, kao i do sada, na strani pravde, a ona je uz Crnu Goru.

Komentari (18)

POŠALJI KOMENTAR

Borislav Klacar

Sreća da je Crna Gora ušla u NATO, pa sad ne mora da brine ko će je braniti...! Nato će sigurno reagovati ako Crnu Goru napadne spoljnji faktor, osim ako je to unutrašnja stvar Crne Gore-onda se mora sjesti i razgovarati...!

mo

@ja neka bude da je to i tačno, a što se kriju iza mantija i "ne damo svetinje" parole, umjesto da izađu samostalno, bez maske, i iskažu SVOJ stav bez da vire iz stražnjica predstavnika institucije u koju velika većina TIH litjaša čak ni ne vjeruje

Edc013

Istina i pravda je negde izmedju, nesto slicno kao u nekom ruznom razvodu braka...nekad prijateljske i bratske zemlje, narod istog porekla, se na ruzan nacin odvajaju, iz sopstvenih interesa, i tesko je tu odrediti sta je čije, sve je mešano.