Premović: Država je oduvijek vlasnik crkvene imovine

Piše: Dr Marijan Premović

Malo je gradova na našim prostorima kojima se zna tačna godina nastanka. Pisani tragovi o tome ujedno svjedoče i o tadašnjoj razvijenosti grada i značaju koji je isti imao. Jedan od tih gradova u Crnoj Gori su Berane, nastale 1862. godine.

U crnogorskim izvorima ovaj prostor se do sredine XIX vijeka uglavnom naziva Donji Vasojevići. Do kraja XVIII vijeka političke i duhovne veze između Vasojevića i Cetinja, odnosno tadašnje podlovćenske Crne Gore bile su slabe. Intenziviranje tih veza počinje stupanjem na scenu čuvenog Vasojevića Mojsija Zečevića (za koga se pretpostavlja da je rođen 1780–1851), igumana manastira Đurđevi stupovi, koji je bio blizak i pouzdan saradnik Petra I (1748–1830), ali i njegovog sinovca i nasljednika, Petra II Petrovića Njegoša (1813–1851).

Moguće da je upravo bliskost i povjerenje koje je Mojsije Zečević stekao kod crnogorskog mitropolita, nakon čega mu je Petar I povjeravao misije i zadatke, imalo presudnu ulogu za političku orjentaciju Gornjeg Polimlja i usmjeravanje ovog podneblja ka Cetinju. Pozicija vasojevićkog igumana dodatno će se osnažiti dolaskom na vlast Petra II Njegoša.

Nakon što se Mojsije Zečević zalaže za izvršenje testamenta Petra I i davanjem nedvosmislene podrške mladom Njegošu dodatno će porasti u očima vladike koji će za ovakvo djelovanje zadobiti vladičino povjerenje. Iguman će u ime Njegoša biti slat u razne pregovaračke misije, koje su bile od značaja za Crnu Goru. Prilikom boravka na Cetinju kod igumana Mojsija razvijaće se ideja o prisjedinjenju Vasojevića Crnoj Gori, koju će po povratku u Đurđeve stupove nastaviti da realizuje.

Da Mojsije Zečević nije bio usamljen u ideji ujedinjenja Vasojevića i Cetinja svjedoči i djelovanje Miljana Vukova Vešovića (1820–1886), koji je imao važnu ulogu u trajnom oslobođenju Lijeve Rijeke. Ovo je doprinijelo njegovom pozicioniranju kod vladike Petra II, nakon čega će uslijediti pobratimljenje sa vladičinim sinovcem i nasljednikom Danilom Petrovićem. Iz Lijeve Rijeke, Matice vasojevićkog plemena sazrijevaće ideja slobode, koja će se širiti poput limskih brzaka. Koliko su Vasojevići važni za Crnu Goru svjedoči i činjenica da je prvi ministar inostranih djela Knjaževine Crne Gore vojvoda Gavro Vuković.

Ljubav ka slobodi i njegovanje antifašističke ideje snažno su se primile za vasojevićko tle, prilikom čega su Vasojevići pokazali da želja nema granicu, uspijevajući nerijetko da postignu ono što se činilo nemoguće.

U ovom momentu u Vasojevićima i u cijeloj Crnoj Gori aktuelan je Zakon o slobodi vjeroispovjesti, za koji se pokušava vezati teza da se “otima crkvena imovina”. Doduše, neophodno je istaći da je država oduvijek bila vlasnik crkvene imovine. Tako je bilo regulisano i u državi Nemanjića, u srednjem vijeku. Nemanjići su dodjeljivali crkvama i manastirima sela i posjede na korištenje, ali vlasnik toga je bila država.

Takav vlasnički princip bio je i u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori.

Takođe, ovaj Zakon, kroz obavezujuću registraciju vjerskih zajednica, ukazuje na načelo koje važi u pravoslavnom svijetu – da je neophodno da se granice duhovne i vjerske jurisdikcije podudaraju sa granicama države unutar koje djeluje ta vjerska zajednica.

Zakon koji je usvojen neophodno je posmatrati i kroz prizmu isticanja nemjerljivog kulturno-istorijskog značaja, koji nije manji od duhovnog ovih sakralnih objekata. Više puta je konstatovano, ali nije na odmet ponoviti da se ovim Zakonom crkveni objekti neće otuđiti od vjerujućih, već će se samo doprinijeti vidljivosti naše kulturne baštine.

Sigurni smo da će narod vasojevićkog kraja, ali i cijele Crne Gore, poput Lalićevih junaka pronaći “izlaz iz magle” i poći čvrsto “žilama za kamen”, kako nas to uči Radovan Zogović.

Crvene i zlatne nijanse, koje preplavljuju Lalićeve romane, preovladaće razumom Vasojevića i uskladiti tradiciju i zalaganje predaka, pri tom pokazujući da kako kaže knjiga Propovjednikova, “svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme”, a ovo je bez sumnje vrijeme građanskih i evropskih vrijednosti.

(Autor je docent na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na predmetima: Istorija Balkana u srednjem vijeku I, Istorija Balkana u srednjem vijeku II, Opšta istorija srednjeg vijeka i Istorija Vizantije)