Vjera i nevjera

Za Antenu M piše: B. Grinevski

Pitanje je jednostavno, kaže prvi na listi Demokratskog fronta, čovjek koji obilazi manastire i crkve, ponizno ljubi ruke sveštenicima: “Ili ste u vjeri, ili ste nevjera”.

Koliko se samo laži, obmane, prijetnje i zla krije u tom prostom iskazu! Jednostavno je pitanje, kaže taj bogobojažljivi iskreni neokaljani milosrdni vjernik - da ne trošimo na njega znake navoda, tovar nam treba.

Pa onda u nekom polučučnju, vrlo neprirodnom za ozbiljnog čovjeka i pravog vjernika, cjeliva corona-free ruke sveštenika, starih i mladih, tako kako to nisu nikad radili Crnogorci, pardon Srbi, pardon Srbi iz Crne Gore (koji su jedini pravi Crnogorci, a ne kao ovi crnogorski Crnogorci i ostali nevjernici, nekrsti i svi ostali). Nimalo to ne smeta ovom univerzitetskom profesoru da po vazdan rukoljubi i da poteže iz boce i da kaže kako nije istina da su oni i njegovi prosrpski orijentisani. A svi znamo da su prohrvatski i proslovenački, pobogu. Đe prosrpski, odaljibože.

Da se vratimo vjeri i nevjeri, o tome je ođe riječ. Ili smo, dakle, vjera, pa ćemo glasati za vjeru, jedinu moguću, prihvatljivu, slavnu, kanonsku i tako dalje, formiranu 1931 - ravno prije 800 godina, dakle - jer je to tobože potreba i interes svih koji u Crnoj Gori žive, ili smo nevjera, izdajnici, nekrst i milet, nakot i izrod, kojemu ova rukoljubna bratija sve najbolje želi, uz popa Macu, Đurišića i ostale koljače i kvislinge. Ko bi u to mogao sumnjati?

Ili ste vjera, najčistija, divna, Srebrenicom okićena, puna ljubavi za sve što nije srpsko i prosrpsko, ili ste nevjera, koja otima manastire i crkve i istoriju i svece, (posebno naše svece, koji su čudom preživjeli orgijanja i zločine srpske vojske, kada Sv. Petar i Sv. Vasilije nisu bili njihovi).

Ili ste vjera, pa ste naši, tj. njihovi, ili ste nevjera, koja će, u toj para-laži, imati sva prava, privilegije, poštovanje i ugođaje, kada se ostvari sveti cilj, baš kako traže javne ličnosti iz Srbije (sve goli nacionalista i mrzitelj, jedan uz drugog, njih 452, po spisku). Ljepota nedostignuta i neopjevana, dabome.

A zna se što njihovi heroji, da ne pominjemo i one krvavih ruku iz Hrvatske, Bosne, preko Štrbaca, do Kosova, sa hladnjačama uronjenim u Savu i Dunav i brojnim jamama sa krečom, punim leševa Kosovara koji su bili krivi jer su Albanci (još ih nalaze i vade, čitamo i ovih dana), sve te nevine tragične nevjernike što su pobili junaci našeg karaktera iz ove priče, u belom sakou, pognutog u rukoljubu, podlivenog rakijom.

On i njegovi su vjera, a vi se, poštovani čitaoci, presaberite koja vam je i što vam je vjera. Drago bi nam bilo da ste danas i ovdje “nevjera”, neuplašena svom ovom halabukom, zavijanjem i pozivima na linč, na “konačni obračun”, za “oslobođenje”, za “pobjedu vjere”, za “spas pravoslavlja”. Ovo posljednje je, priznajemo, posebno perfidno i zlobno od rukoljubaca i njihovih kolaboracionista iz druge opozicione grupacije, one sa zastrašujuće stupidnim spotovima, ali i od treće, najmanje, koju ćemo pomenuti i ovoga puta (njihova pulenica, rodno ravnopravna, ne bi o Srebrenici kao genocidu, jer ne smije da reče što zaista misli - tj. da je baš briga za tamo neke Muslimane i Bošnjake, za ljude i njihove grozne smrti, njih preko 8000 za samo 72 sata. Tj. za 72 ure.) I tako dalje, napaćena Crna Goro, što si kriva e postojiš, što si mrzna jer si slobodna, što si pogrešna dok si uspravna i svoja, što ne valjaš tamo đe si najbolja!

Budite, dakle, u neđelju “nevjera”, jer je to jedina časna i ljudska i građanska i crnogorska pozicija prema ovima koji mržnju zovu ljubavlju, koji izdaju proglašavaju za patriotizam i koji vole Crnu Goru najviše - ako je i kada je nema.

Tako nam te njihove “vjere” i ove naše “nevjere”!