Pismo suverenistima

Piše: Ljubomir Mudreša

Već poodavno u Crnoj Gori sve je podijeljeno! To uvaženi (neopredeljeni) suverenisti znate! Znate i to da sada je prilika da svoj glas date za državu Crnu Goru. Zašto vam se onda, obraćam? Jednostavno zato što sam i ja do juče mislio da ne izađem na izbore.Bilo mi je dosta glasanja, obećanja,nadanja… Od juče sve je međutim, drugačije. Naime, pred nama su dva puta. Naš suverenistiki put vodi u okrilje demokratskih država, na kome je Crna Gora ozbiljno zakoračala a drugi put joj nudi put - zaokreta u prošlost, odnosno u vrijeme 1918. godinu kada je Crna Gora – izgubila sebe. Otuda molim vas za malo strpljenje, i ne radi vas jer vi to znate, ali radi onih koji ne znaju ili neće da znaju napisaću malo podśećanje na slična vremena, kojim je Crna Gora išla sve do 2006. godine,

Naime, prije rasada SFRJ većina državno-partijskih rukovodilaca umjeto komunističke matrice prigrlila je svetosavlje kao vodilju vladanja, i po osnovu toga izdigla ga iznad države. Time je, u skorašnjem vremanu, uspostavljena opšte-prihvaćena infrastruktura za realizovanje srpskog veliko - državnog projekta iz „Programa spoljašne i nacionalne politike Načertanije“ prepisivača Ilije Garašanina (1844. g) „Srbija treba da radi na oslobađanju Srba, i ostalih Slovena na pripajanju Bosne, Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Albanije te Srema, Bačke, Banata jer (Srija) polaže sveto pravo istoričesko na ove zemlje koje su temelji Dršanovog carstva“ Silinom zacrtane nacionalne matrice zatim, formirano je „Ujedinjenje ili smrt“, kasnije nazvano „Crna ruka“ čiji se praktični rad na terenu ośetio 1907. godine u Crnoj Gori u pokušaju antetanta, ne samo na knjeza Nikolu već i na druge. Prije toga, odrađen je surovo ubistvo potonjeg suverena iz dinastije Obrenovića. Nezavisni istoričari tvrde da je ubistvo Austro-ugarskog prestolonaslednika Ferdinada u Sarajevu urađeno od članova “Ujedinjenje ili smrt” Po toj matrici (od)rađena je tkz. „Velika podgorička skupštine Srpskog naroda“ u Podgorici 1918. godine na kojoj je ukinuta međunarodno priznata država Crna Gore, njena Crnogorska Parvoslavna Crkva, njena Vojska, jezik, kultura i konačno njeno Ime. „Od danas nijesmo više Crnogorci, no Srbi.“

Regent Aleksandar Karađorđević je kasnije sve to „pokrio i ovjerio“ papirima. Nije krvavom Acu smetalo hiljade poginulih u Božićnom ustanku, ni još toliko zapaljenih kuća... o čemu se donedavno ćutalo. Ko ne vjeruje ovim podacima naka (pro)čita „Krvavi album Karađorđevića“ a više od toga može se naći u, do juče zabranjenim – Istorijama, knigama, tekstovima...

Dakle ime, i postojanje Crne Gore, stare države je izbrisano sve do 13. Jula 1941 godine kada su ponešeni ugnjetavačkim, asimilatorskim buntom, i nacionalnim ośećanjima hiljade rodoljuba se latili oružja i tokom NOR-a i Crnu Goru uveli u jugoslovensku zajednici ravnopravnih Republika i Pokrajina, zašto se zalagao u pošljednji crnogorski suveren Nikola Petrović – Njegoš. Stegom ortodoksne komunističke ideologije, samo je vremenski kratko sputana realizacija Garašaninovog Načrtanija, sve dok vrh pameti Srbije ustoličen u SANU nije u vrijeme slabe vlasti, obznanio 1986. „Memorandum“ u kome je (na)novo istaknuta „briga o Srbima van Srbije“ i potrebu svesrpskog ujedinjenja. Podpomognut veliko- državni projekat od SPC, državnog, vojnog i kulturnog establišmenta i skoro sve stranačke infrastrukture u toj zemlji ali i u komšiluku kresnuta je varnica koja je zapalila pa onda, u krvi srušila Drugu Jugolsviju. O tim pošljedicama više podataka ima u brojim alanizama, knjigama i pojedinačnim pričama.

Crna Gora je, većinskom voljom građanja na Referendumu 2006. godine vaspostavila građanski koncept države, odričući se dotadašnje ustavne preambule i istorijskih činjenica o viševjekovnoj borbi Crnogorskog naroda za stvaranmje države. Takvu državo-tvornu matrici zdušno su podržali jedan broj Srba,Muslimani, Bošnjkaci, Albanci, Hrvati... i ako su već svi formirali svoje nacionalne partije.

Crnogorski suverenisti su (onda) mislili da su trajno betonirani temelji Crne Gore. Razumije se i mnogi drugi suverenistički simpatizeri su računali Crna Gore se konačno vratila sebi, svom građanskom konceptu države.
Nije tako međutim, sve u Crnoj Gori, ispalo. Već ranije nacionalne partije posebno one sa srpskim predznakom su uspostavile stranačku infrastrukturu, obilato pomognuto od matičnih država, i medijskom halabukom istakli poznatu krilaticu o ugroženosti Srba u Crnoj Gori. Po novoj ali dobro isprobanoj matrici „ Ne damo svetinje“ očvrsle su nacionalne partije, i kao posljednji njači adut, na nihovom čelu śeli su visoki crkveni velikodostojnici Srpske crkve. Za logističku, navčanu I drugu podporu toj krilatici nije se škrtarilo, sve sa nakanom vrtanja Crne Gore na poziciji 1918. godine. Po matrici ujedinjena Svetoslavlja izlaskom na „Srpsko more“ zaokružen bi bio Garašaninov plan Načrtanije (čitaj Memorandum SANU). Kad nije moglo u Bosni i Hercegovini na Kosovo, Hrvatskoj, Makedoniji moraće da može u Crnoj Gori. Probana je ta namjera već nekolika puta a 2016. godine zamalo da se ponovi bratoubilački rat.
Zašto vas na ovo podśećam Crnogorski suverenisti, i rekoh, naši sipatizeri. Jednostavno zato – da kada ne bi bilo Crne Gore ne bi bilo ni nas, ne bi bilo ni imena naših predaka, koji su svoje živote u njenim temeljima ugradili.

Znam da ste mnogi razočarani jer su na vaša mjesta śeli neki kojima nije mjesto tu đe su sada. Zato su nam i neke Institucije sistema slabašne i anemične. Znam da smo svi očekivali bolje dane, uslove i materjalnme standarde, od ovih u kojima dostina od vas preživljava. Znam da ima nepravde, korupcije, enornog bogaćenja ali kao i Vi znam da je Crna Gora ustavno, i u pkaksi uvrzla građansku matricu, kao magistralnog i jedninog puta njenog opstajanja i postojanja. Crna Gora je dakle, jednaka slobodi. Ona je iznad nas. Mi je otuda možemo odbraniti mirnno olovkom kao 2006. godine kada smo je stvorili. Znamo, i to da je pvi put u svojoj viševjekovnoj istorijia Crna Gora śela za sto najbogatijih i najačih zemalja svijeta. Budite ubijeđeni poslije ovoga pItaćemo zašto spuževim koracima se približavamo stolici EU, i da li neko na tom višegodišnjem putu podplijeće nogu. Nećemo valjda, sada stati, predati sebe da u ime nas drugi odlućuju...

Ovaj atak na nacionalne Crnogorce i Crnu Goru neće prestati. To je proces koji traje. On će biti još žešći jer, vjerujte mi na riječ, ovo je samo prvo poluvrijeme ispred narednog popisa u kome se želi smanjiti broj Crnogoraca sve u cilju konačnog eliminisanja naše zajedničke Crne Gore. Crnogorski negatori međutim, ne znaju da onda, kada je Crnoj Gori najteže ona je najača.

Još ovaj put, onako svojstveno suverenističkom gospodstvu izađite i razgrnite tamne oblake koje su nad njom drugi počeli da navukuju. Ovo Vam piše jedan od Vas mnogih. Jedan koji od svih država u kojima je živio i stvarao nije dobio ama baš nikakve pripadajuće pogodnosti, niti je partijski pripadao ni jednoj partiji – stranci jer je Crna Gora njegova partija. U konačnom bez nas Crnogoraca nema ni Crne Gore.