Ko se plaši glasova iz dijaspore?

Piše: Haris Šabotić

Kao što vidimo, proteklih dana su se neke političke grupacije jako potrudile  da prepadnu  i spriječe crnogorsku dijasporu da glasa na predstojećim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori. S obzirom na to da su najveći dio crnogorske  dijaspore  pripadnici  manjinskih  naroda  koji snažno podržavaju nezavisnost Crne Gore, jasno je i zbog čega.

Međutim, Crna Gora je jedina država na Balkanu koja je ostvarila nezavisnost na miran način i uz skoro 100% podršku manjinskih naroda različitih vjera, bez kojih te nezavisnosti ne bi ni bilo. Svima je jasno da u Crnoj Gori postoje problemi poput partitokratije, korupcije i kriminala. To su nažalost bolesti od kojih pate i najrazvijenije i najbogatije države Evrope i svijeta. Borba protiv tih bolesti je dugotrajna ali postoje veoma uspješne terapije.

Samo ih treba primijeniti. Postoje, međutim, i opake bolesti koje se lako šire, a koje su veoma opasne, čak smrtonosne, pogotovu na Balkanu. To su: NACIONALIZAM, FAŠIZAM, ŠOVINIZAM I FANATIZAM. Šta nam se nudi na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori? U Crnoj Gori je najjača politička snaga okupljena oko Mila Đukanovića i njegovog DPS-a. Partije SD, BS, HGI i Albanske partije su tradicionalno u koaliciji sa DPS-om. Pozitivno u tome je što većina ili veliki dio svih nacija i vjera je okupljeno oko te političke grupacije (Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati itd.) tako da na neki način postoji neka ravnoteža.

Velika podrška manjinskih naroda je uvijek i znak povjerenja i sigurnosti. Naravno da uvijek postoje i ljudi koji su tu da bi samo njima bilo dobro i zato su negativne posledice, poput partitokratije, korupcije, lopovluka itd. Te pojedinačne pojave najviše narušavaju ugled ovoj grupaciji i to su najveći argumenti protivnika.

Druga snaga je tradicionalna prosrpska opozicija. Ta grupacija je nekada imala srpski ali tolerantniji  građanski karakter (jak  SNP) ali se u zadnje vrijeme jasno kristališe jaka desničarsko-četnička-ultrapravoslavna ideologija (DF, Prava CG, Radikali itd.), sa sve češćim nacionalističkim i šovinističkim parolama i idejama, pa čak i u parlamentu.

Oni, na primjer, javno veličaju ratne zločince poput Ratka Mlacića i Radovana Karađžića. Priznaju samo žrtve srpskog naroda, preziru druge narode i druge vjere itd. Postoje tu i manje političke snage okupljene oko DEMOKRATA, URA i SDP-a. DEMOKRATE su nastale u svađi u pro-srpskom SNP-u oko predsjedničke fotelje prije  par godina. Kada je bio nosilac liste SNP-a u na lokalnim izborima Podgorici Aleksa Bečić je veoma dobro prošao i time pomislio da treba on da preuzme predsjedovanje partije. Kada mu to nije pošlo za rukom, razbio je partiju i osnovao svoju stranku DEMOKRATE CRNE GORE.

DEMOKRATE svoju prosrpsku ideologiju prekrivaju populističkim parolama i time što se nikada ne izjašnjavaju o vrijednosnim pitanjima poput NATO-a, priznanje Kosova, genocida u Srebrenici itd. Kod njih se nađe i poneki pripadnik manjinskog naroda (Bošnjak i Albanac) ali tavih ima i kod Šešelja, tako da to nije ništa čudno. Politički pokret URA je politički projekat uticajnog koncerna Vijesti, iza kojeg stoji porodica Perović, takozvana „Druga Familija“. URA je zamjena za propali projekat “Pozitivna Crna Gora” koja se na kraju otela kontroli i počela da razmišlja svojom glavom. Od tada partija „Pozitivna Crna Gora“ ne postoji više. Koncern Vijesti nema neku naročitu ideologiju i spremni su da podrže onog ko da više novca i ko pomogne da oni postanu „Prva Familija“. Pošto je finansijske podrške iz Beograda i Moskve nikada nije manjkalo, jasno je kojoj političkoj snazi će poslije izbora ponuditi svoje mandate u  koaliciji.

A to se lako može prepoznati i na njihovom portalu, novinama i televiziji. Lider URA Dritan Abazović je, nažalost, samo jedna simpatična politička figura, kao što je bio i lider Pozitivne Crne Gore Darko Pajović, u početku.

Kristalno je jasno da bi DEMOKRATE i URA u roku od par sati sklopiti koaliciju sa velikosrpskom, desničarskom grupacijom okupljenom oko DF-a. Jedini predmet dogovaranja bi bio oko podjele plijena. Ostaje još SDP.

SDP je procrnogorska građanska partija koja ima i podršku pripadnika različitih naroda. Što govori da je ipak na neki način prepoznata kao iskrena pomirljiva politika. Međutim, podrška SDP-u je uvijek veoma slaba da bi mogla biti ozbiljna alternativa. Ali ipak na kraju će SDP sa 4-6% podrške biti jezičak na vagi izmeđju ove dvije najjače koalicije oko DPS-a i DF-a. Iako je mala vjerovatnoća da će SDP podržati veliko-srpsku ideologiju, postoji rizik.

Crnogorska Dijaspora možda ne živi tokom cijele godine u svojoj jedinoj matičnoj državi Crnoj Gori ali i te kako zna šta se tamo dešava. Možda se čak neke stvari iz daljine i bolje vide.

NE DOZVOLIMO DA VLAST NAD NAŠOM KUĆOM PREUZMU NACIONALISTI I FAŠISTI!