Stara mržnja, novi falsifikat

Piše: Boban Batrićević

Crnogorska javnost iako naviknuta na retoričke malverzacije i lažave konstrukcije, kletve, ksenofobiju i šovinizam Amfilohija Radovića, odavno nije čula sramniji njegov govor no onaj od 19. avgusta 2020. godine na obroncima Bjelasice. Svaka njegova riječ bila je negacija funkcije i zvanja koje pokriva, a sve što je rekao bila je stara mržnja i novi falsifikat.

Mitropolit, koji se zbog neuspjele trke za mjesto srpskoga patrijarha odlučio postati mandatar crnogorske Vlade, pozivao je mimo svih crkovnih standarda crnogorske građane da zaokruže njegove petokolonaše i falangiste s njegovih litija. Kao pravi skandalmaker Amfilohije Radović je tom prilikom upotrijebio istorijske argumente jer je neophodan novi crnogorski put, očišćen od „brozomorske“ filozofije. Rekao je da građani sada treba „da glasaju za vječno ljudsko dostojanstvo i za one koji su hodili tim putem vječnog ljudskog dostojanstva, a ne za one koji su krvlju obagrili Božić i 1919. i 1941. godine i koji i danas temelje na toj i takvoj lažnoj ideologiji, bezbožnoj i antibožnoj, budućnost Crne Gore“. Nije neophodno biti proučavalac prošlosti pa uviđeti neviđenu količinu besmislica i nelogičnosti u samo jednoj artikulisanoj misli mitropolita Radovića, ali zato treba biti izuzetno bezobrazan, beskrupulozan i zlonamjeran pa uspjeti izreći ovakve laži i vrijednosne sudove bez ikakve etike.

ZAMJENA TEZA

Prvo, nazvati bagrom božićne ustanike iz 1919. godine koji su oružjem branili Crnu Goru od srpske aneksije i bili zakleti svome kralju Nikoli I Petroviću-Njegošu, može samo bjelaško-četnička obijeljena brada koja živi od istorijskoga snoviđenja bez obraza, činjenica i postulata. Taj Božić su obagrile kontrakomitske bjelaške čete, srpska vojska i žandarmerija koji su svojim kaznenim represalijama vršili besramni i dotad u modernoj Crnoj Gori gotovo neviđeni i nečasni teror nad crnogorskim stanovništvom. Amfilohijevskim rječnikom rečeno, ti zatirači Crne Gore iz perioda gašenja Božićnoga ustanka duh su „aleksandromore“ koju sad promovišu njegove liste a koje i simbolično nastupaju u bijelim košuljama i bijelim majicama.

Drugo i važnije, maštoviti i artistički mitropolit se u toku svoga misaonog porođaja zanio, pa je u želji da pojača svoj retorički iskaz pored čuvenog Božića iz 1919. godine pomenuo i „kravi Božić iz 1941“. Valjda mu se tako slagalo „od Božića do Božića“ kao u onoj omiljenoj mu pjesmici „od topole do topole“. Za taj Božić ni nauka, a vjerujem ni čaršija još nijesu čule. Na pravoslavni Božić 7. januara 1941. godine, Kraljevina Jugoslavija, a time i Crna Gora kao njena (zahvaljujući slavnim bjelaškim junacima) bezimena teritorija, nijesu bile dio ratnoga sukoba, niti je još bilo došlo do formiranja četničkih i partizanskih jedinica, a Hitler još nije bio napao Sovjetski Savez. Što se to zbilo na Božić 1941. godine u Crnoj Gori možda će nam mitropolit objasniti na nekoj od narednih jahta-litija ili možda u nekoj od predizbornih debata koje mu po ponašanju i djelovanju više priliče od Cetinjskoga manastira koji decenijama uzurpira.

LAŽ PO LAŽ

Poslije izmišljenoga i samo njemu znanog „krvavog Božića 1941. godine“ Amfilohije Radović se u stilu drugorazrednog sci-fi scenariste prebačio na novu trasu sudara prošlo-buduće. One koji nijesu na liniji njegova boga i koje ne treba glasati mitropolit je optužio da Crnu Goru hoće da grade na „brozomori“ i duhu fašizma Sekule Drljevića. Kako „brozomora“ i Sekula Drljević mogu ići zajedno ako znamo da je crnogorska „brozomora“ još 1941. godine Sekulu Drljevića i njegovu kliku označila kao najveće izdajnike crnogorskoga naroda, nazvavši ih „potrpeznim kučkama Pircija Birolija“ – to još nijesmo utvrdili. A kad smo već kod Sekule Drljevića, neka se zapita mitropolit zašto su ti „najugledniji Crnogorci“ na čelu s ratnim zločincem Pavlom Đurišićem, koje je po ko zna koji put lažno uzdigao a koje su pobile ustaše, morali bježati iz Crne Gore i s kim su se povlačili? Je li mu poznato da se za četnike i naciste pjevalo: „Jurišlije i Tedeski biju kao grom nebeski“? Vjerovatnije je da duh nacizma današnjom Crnom Gorom ipak širi onaj ko četnike Pavla Đurišića naziva „najuglednijim“ Crnogorcima.

No, ne mori Crnu Goru Broz koliko mori mitropolita čim ga onako đilkoški vabi kao „kaplara Franja Josifa“. Da li je poznato mitropolitu da su brojni Srbi s teritorije Bosne i Hrvatske koje su bile u sklopu Austrougarske Carevine bili mobilisani u njezinoj vojsci i da su se mnogi od njih pokazali kao lojalni borci Franja Josifa? Zna li da je čuveni feldmaršal Svetozar Borojević bio Srbin? E isto kao oni, tako je bio mobilisan i metalski radnik Josip Broz, kasnije jugoslovenski maršal, doživotni predśednik i najpriznatiji gerilski vojskovađa u Evropi tokom Drugoga svjetskoga rata. Zasigurno da Amfilohija dobro boli činjenica što je mrtvi „kaplar Franja Josifa“ i četrdeset godina poslije smrti i dalje popularniji među Crnogorcima od mitropolita crnogorsko-primorskog. Zna li nesrećni mitropolit „cetinjski“ da će Broz ostati upamćen po uspješnome stvaranju jedne respektabilne države, a da će on ostati upamćen po životu koji je protraćio u pokušaju da uništi državu koju su gradili oni na čijem tronu danas śedi?!

ODBRANA SIMBOLA OKUPACIJE

I napomena za još jednu laž – „brozomora“ nije srušila Njegoševu kapelu na Lovćenu. „Brozomora“ je uklonila kapelu koju je podigao kralj Aleksandar Karađorđević i koja nije imala nikakve veze s kapelom koju je u čast svojega strica Svetoga Petra Cetinjskoga podigao Njegoš. Aleksandrova kapela bila je simbol srpske okupacije Crne Gore, a prilikom njenog podizanja nije ispoštovano nijedno arhitektonsko obilježje prethodnice, već je urađena u posve drugačijem maniru. Originalnu Njegoševu kapelu oštetile su austrougarske granate tokom Prvog svjetskoga rata, a ne bezbožnički komunisti zadojeni „brozomorom“. Koliko je Aleksandar bio daleko od prvobitne kapele koju je sagradio Njegoš govori činjenica da se i on vodio mišlju podići mauzolej i za njega angažovati nikoga drugo do Ivana Meštrovića, istoga onoga kojega je uposlila „brozomora“.

Mitropolite, bolje vam je da se ne dovaćate istorije u javnim nastupima, jer će budući istraživači vaših nedjela imati previše materijala da načine jednu novu „Istoriju beščašća“, lišenu borhesovske imaginacije, a prepunu Vaših laži i podmetačina koje sipate kao cetinjske kiše novembrom.