Batrićević: MI NE LJUBIMO LANCE!

Govor Nemanje Batrićevića na patriotskom skupu u Podgorici: 

Dobro veče voljena Crna Goro, dobro veče slobodna Podgorice.

Večeras se nijesmo okupili ođe sa ciljem da ukrademo nečiju izbornu pobjedu ili u ime bilo koje političke partije. Jer da su oni svoju pobjedu slavili sa barjacima koje vi sad držite u rukama, mi se ne bi imali rašta ni okupljati.

Ovako, okupili smo se na Trgu nezavisnosti sa jednim jedinim ciljem.

Da glasno i jasno poručimo da se ne stidimo imena crnogorskog.

Da glasno i jasno kažemo da mi nijesmo čopor plemena što ne znaju za bolje...nego građanska, evropska i sekularna država.

Da pošaljemo poruku našoj braći Bošnjacima, Muslimanima, Albancima i Hrvatima, koji već danima strijepe u svojim domovima - vi nijeste sami. Zajedno s vama strijepe i Crnogorci i građanski orijentisani Srbi. Za nas vi nikad nijeste bili, niti će ikad biti - lažni ljudi. Vi ste u suštinu ove države ugrađeni taman koliko i mi. Do neba cijenimo i poštujemo vašu žrtvu i lojalnost državi Crnoj Gori, koja nama, bez vas, nije ni potrebna…

Okupili smo se još da glasno i jasno poručimo da se pred našim očima ne može paliti sveti crnogorski barjak i očekivati da ćemo ćutatii kukavički reći – „brzo će ih proći". Zato smo večeras tu…da iz punog grla ponovimo zakletvu datu našem jedinom kralju - Nikoli I Petroviću-Njegošu -koji umrije u tuđini, po volji onih koji će možda već od śutra ponovo upravljati Crnom Gorom. Tu smo da, po ko zna koji put u našoj istoriji cijelom svijetu damo do znanja - MI NE LJUBIMO LANCE.

Tu smo još da se pogledamo u oči i obećamo jedni drugima da se nećemo dat ravnogorskoj fukari. Nijesu im naši prađedovi dali da rovare Crnom Gorom ‘41, nećemo vala ni mi 2020. 

Zato…sa ovog mjesta građanskom pokretu URA želim poručiti sljedeće:

Potonja je ura Dritane Abazoviću, Luka i Žarko Rakčeviću, Filipe Adžiću. Predate li Crnu Goru četničkim vojvodama u ruke, da s njom čine onako kako sanjaju punih75 godina, ostaćete upamćeni kao najgori izdajnici svojega roda. O vama će se zboriti onako kako se danas zbori o Marku Dakoviću i Andriji Radoviću. Ali još nije kasno, zapalite u sebi onu „iskru crnogorstva što u kutu vam srca živi“ i smognite snage biti lojalnim sinovima i šćerima jedine vam države. Za razliku od onih sa kojima kanite ući u politički savez, vi druge nemate. Kad krvožedne horde završe ono što su počele, u Crnoj Gori biće jednako usko i vama i nama.

Vi danas držite sudbinu Crne Gore u rukama. Ne dozvolite da ona plati najskuplju cijenu tuđih grešaka.

Onima koji večeras nijesu sa nama, bilo iz straha ili iz prezira prema bivšoj vlasti, volio bih reći:

Ne dozvolite da nas podijele, kao nekad, na crvene i na zelene. Naši su i Krsto Zrnov Popović i kapetan Đuro Drašković. Naši su i Jovo Kapičić i Veljko Vlahović. Naš je onaj surovi krik babe Zvicerove i onaj prkosni osmijeh Ljuba Čupića. Naši su herojski očevi iz Gaete i oni junački sinovi s Neretve.

Zato, glave gore ponosni narode. Crnu Goru je sačuvao prkos i nesalomljivi duh. I mi je takvi, moramo čuvati za one što dolaze poslije nas. Ako vas na momente nemoć savlada...śetite se da Lovćen nikad nije u tmini i da je vječna majka Crna Gora!

E viva Montenegro! E viva!