Divno li nas danas razgovori! Amanati, đe nauči tako?

Za Antenu M piše: Milena B. Martinović

Premijer voli da citira Njegoša pa su zato u naslovu stihovi koje kazuje Vuk Mićunović. Mićunović što „zbori i tvori“, pored ovoga još i pita:

„Kada svoje tako osijecaš,
             ada što bi s tuđijem činio?“

Lijepo nas je juče sve premijer razgovorio i sablaznio transformacijom od bogoudnog do ljuto-konfuznog čovjeka kome je zemlja povjerila da njome upravlja.

Otkako je u energičnom hodu stigao do govornice do kraja obraćanja Krivokapić se u dugom monologu borio sa raznim svojim ljutnjama i bijesom koji je tjerao podizanjem prsta, lupanjem šakom o govornicu (za što ona nije predviđena, a i tonski to nije dobro prošlo). Osim gnjijeva koji nije splašnjavao tokom skoro pola sata dugog monologa, pošto su direktori u sali bili očigledno samo dekor, ne može se reći da premijer nije imao ideja.

Imao je – da škole postoje zbog đece, da nastavnici fizičkog vaspitanja valjda nijesu dovoljno nastavnici, da kazna slijedi onima koji bi da štrajkuju, da je u zdravom duhu zdravo tijelo, da svi otvore „srce za prosvećenje“, da direktori ne bi „sjeđeli tu“ da on nije bio blagonaklon, ali neće više, da će doći inspekcija, da će stručnost biti najvažnija referenca pri postavljanju direktora (čitaj „po dubini“), da je vaspitanje zanemareno, a ono je najvažnije jer treba promijeniti sistem vrijednosti i tako dalje.

Doduše premijer misli da je uspjeh za vladanje u našim školama primjereno, a ne primjerno (što će čovjek, nije lako s tom terminologijom, a i promašio je padeže najmanje tri puta). On takođe reče da ne može neko imati vladanje „primjereno“, a „u biti“ da bude „kvaran“. Znači li to da premijer misli da su đeca „kvarna“ toliko da on brine za vaspitanje u cjelini?!

Podsjeti nas premijer i na neke zakone fizike, a najvažniji je za njega izgleda, „sila akcije i reakcije“. Koliko se snalazi sa zakonima fizike tako vidjesmo jer odvedoše pravo u smanjenje plate 30%, ali najbolje da premijer ostane kod tih zakona kako god da ih primijeni jer pogrešno reče da se jedino može prošiti memorija računara, a ljudska ne može. Premijer nažalost ne zna, ali nauka zna da je ljudska memorija neograničena.

Dakle, bilo je ideja, nije da nije, no kad dođe do toga da prosvjetni radnici „otvore srce“ za promjene, onda premijer načini istu bravuru kao njegova ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta – poče priču o građanima i da đecu treba učiti da budu prije svega građani.

U tom duhu je valjda teatralno izgovorena poruka: „Dajte djeci da se prosvijetle“. Koliko je teško u istom govoru spojiti nespojivo i on je sam pokazao. Jer indirektna najava uvođenja vjeronauka u škole nije baš u saglasju sa građanskim vaspitanjem koje naše škole imaju kao nastavni predmet.

Da premijeru nije lako, svi smo vidjeli ovom prilikom, mada, uz sve poštovanje, nijesmo skloni da prihvatimo upoređivanje njegove ličnosti i očigledne muke koju ima, sa Svetim Petrom Cetinjskim kojega su takođe, kako premijer reče, „o jadu zabavljali“.

Usputne premijerove digresije o tome kako pamti samo loše profesore i kako neki njegovi kolege sa Univerziteta dolaze na posao samo četvrtkom pa onda idu u kafane ne znamo kako se nađoše u ovome obraćanju, ali on očigledno ne vidi ništa sporno u tome, niti ga opterećuje serioznost i značaj svega što je izgovorio.

I da ne zaboravimo: premijer je više u puta tokom govora postavio pitanje: „O čemu vi to pričate?“ Suvišno je reći da je pitanje bilo retorsko.

Dakle, prođe i ovo i ostade video zapis na sajtu Vlade Crne Gore.

Možete ga pogledati. I znam da se nećete ustrašiti.