Dritanov extra time za srpski svet

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

Univerzitetski profesor, naučnik i istraživač u oblasti psihologije Aczel Balazs, sa Instituta psihologije Eotvos Lorand fakulteta u Budimpešti, bavio se glupošću u jednom svom istraživačkom radu. Uvrdio je da i inteligentna osoba može praviti glupe postupke u situaciji kada se u raskoraku nadju njegovo znanje i sposobnost sa jedne i samopouzdanje sa druge strane.

To je nazvao samopouzdanim neznanjem i objasnio kao pokušaj osobe sa viškom samopouzdanja da izvede neku rizičnu radnju za koju nema sposobnosti da je izvede i za koju postoji visok stepen saglasnosti ostalih ljudi da se ne može izvesti.

Ideja Dritana Abazovića da sa GP URA izvede opasnu "operaciju" obuzdavanja etnocentričnog, homogenog i agresivnog velikosrpskog nacionalizma koji je doveo na vlast a koji je, ako smo išta iz istorije naučili - to smo, pokazao visok stepen vitalnosti, strpljenja i taktičnosti kada god je to trebalo ali i drskosti i agresivnosti kada god je osjetio trenutak za realizaciju ideološkog projekta velike Srbije, podsjetila me na ovo Aczelovo istraživanje.

Ne postoji skoro niko ko ne misli da je to nemoguća misija i da će realizatori velikosrpskog projekta u Crnoj Gori iskoristiti a zatim, poput predmeta za jednokratnu upotrebu, baciti GP URA na marginu političkih procesa.

Malo je, međutim, onih koji su vjerovali da će se g. Abazović dobrovoljno, nizom poteza lošeg političira ili lošeg političkog prevaranta, iz epicentra političkih zbivanja i političkog odlučivanja svojevoljno preseliti na njihovu marginu a bezbjednosni sistem, koji je biračima obećao da će braniti po bilo koju cijenu, prepustiti srpskom svetu da od njega napravi bazu za osvajanje Crne Gore i njeno "integrisanje" u srpski svet.

Tako će za direktora Uprave policije uskoro, vjerovatno, biti izabran čovjek blizak Danilovićevoj Ujedinjenoj Crnoj Gori koja ujedinjuje samo velikosrbe; za direktora ANB imenovan je čovjek u čiju velikosrpsku ideološku orjentaciju ne bi posumnjao ni najnevjerniji Toma iz DF-a, recimo Milan Knežević; već postoje ozbiljne indicije da će ove dvije službe nakon akta o sistematizaciji po dubini preživjeti krupne kadrovske izmjene sa ideološkom pripadnošću srpskom svetu kao ključnim kvalifikativom a stanje u Vojsci Crne Gore već je daleko od onoga koje se očekuje od jedne članice NATO-a i rodoljubive vojske.

Iako bez formalnog učešća u Vladi na pozicijama ministara malo kome u Crnoj Gori nije jasno da u novoj vlasti glavnu riječ ima DF koji taktikom nulte odgovornosti zbog neučešća u Vladi sistemom ucjena parlamentarnom podrškom Vladi sprovodi svoju politiku i ideologiju istovremeno preuzimajući ključne mehanizme vlasti tamo gdje se vlast sprovodi - po dubini.

Svoj prostor na političkom terenu u postizbornoj utakmici polako ali sigurno osvaja i političko-klerikalni pokret okupljen oko premijera Krivokapića za kojeg, do duše, još niko sa sigurnošću ne zna sa kakvom je taktikom istrčao na teren i koliko će je puta promijeniti u hodu ali niko ni ne dvoji da sa DF-om dijeli isti ideološki cilj.

Ulogu luzera sebi i svom pokretu URA dodijelio je Dritan Abazovic, čija me prazna ubijeđenost ili savršena gluma da upravo on kontroliše političke procese u Crnoj Gori ponekad fascinira.

Svakome je, medjutim, jasno da to ne može postići sa pozicije potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost i diplomatiju i sa svojim kadrovima koje je, umjesto da ih rasporedi u sistem bezbjednosti tako da ga može kontrolisati sa ključnih pozicija po dubini, uhljebio u svoj kabinet u kojem će primati visoke plate za razmatranje suhoparnih službeničkih izvještaja, zanemarujući onu staru birokratsku uzrečicu da papir trpi sve.

Tako je možda zadovoljio ambicije nekih svojih ljudi kupujući njihovu lojalnost iali je izdao obećanja data birčima prije i nakon izbora.

Helem, men' se čini da je URA, ako po srijedi nije unaprijed planirani združeni manevar dva krila srpskosvetovske politike, sportskim rječnikom rečeno - taktički, tehnički, igrački i kondiciono doživjela fijasko i pokazala da nije spremna za ovaj rang političkog takmičenja te da će vrlo brzo ispasti iz lige.

Možda već u Nikšiću dobije najavu za to.

Ali, to je demokratija - saglasio bih se sa predsjednikom GP URA da u pitanju nije država koja se u Nikšiću, u kojem kao da se bije odsudna bitka za srpski svet, pokušava urušiti kvazidemokratskim metodama od kojih bi, da mu ispunjenje obećanja nije strano, trebao da nas brani upravo on.

Ali avaj, ništa od toga.

Ko će ga znati je li opušteniji i relaksiraniji Dritan u srpskom svetu ili je srpski svet opušteniji i relaksiraniji dok Dritan od njega brani Crnu Goru ali je više nego očigledno da se, dok se on skroz opušteno i relaksirano u bezbjednosnom eskortu "slobodno" šeta Crnom Gorom i na TV emisijama bavi temama perifernog značaja, pokušava da uplaši novinare i brani novu ANB - polugama srpskog sveta, poput obavještajnih i paraobavještajnih službi, kupovine glasova, nekontrolisane finansijske podrške i verbalnih i fizičkih napada na političke i ideološke neistomišljenike - opušteno prekraja izborna volja Nikšićana i stvara infrastruktura za srpski svet.

Čovjek bi, da se iz URE ne kunu u demokratiju po deset puta dnevno sa svih provladinih medija i zvaničnih vladinih, ličnih i stranačkih profila na društvenim mrežama, pomislio da su krenuli da nedemokratskim metodama demokratizuju Crnu Goru ili da su, da se ne kunu u patriotizam, dio projekta protiv Crne Gore, njene državnosti, euroatlanskih integracija, multietničnosti i njenog gradjanskog koncepta.

Ili se, možda, svakakvog svijeta u svetu ima, u oboje samo lažno kunu i držeći ispod stola fige mjerkaju što udobniju fotelju što dalje od odlučivanja i odgovornosti.
Baš onako kako je od odgovornosti nedavno junački iz Skupštine utekao Filip Adžić ili sa Cetinja Dritan Abazović.

Ali, što bi narod rekao, i to je samo do jedne URE.

A ka' će ta URA?

U emisiji "Argumenti" na RTCG potpredsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović dotakao se raznih tema, iznio podugačak niz optužbi i zaključaka koji sa nazivom emisije nemaju ama baš nikakve veze ali se i poslužio jednom narodu poznatom izrekom koja kaže da je kraj tek kada ga sudija odsvira, uz konstataciju da je sada pištaljka "kod nas", tj. kod nove pozicije.

I ne bi u tome bilo ničeg čudnog da nova vlast nije ideološki i politički, makar gledajući po zvaničnim programima stranaka koje u njoj učestvuju, izuzetno heterogena i da, u tom kontekstu, nije fundamentalno važno znati: kod koga je, konkretno, pištaljka?

Dok se oko toga kod koga je poštaljka i može povesti polemika svi će vam, bez mnogo razmišljanja, reći kod koga nije, tj. ko je četvrti sudac zadužen za podizanje informativne table o izmjenama igrača i extra time-u.

I upravo je, na zahtjev glavnog suca, Dritan najavio nešto malo extra time-a za srpski svet u Crnoj Gori ali to je nedovoljno da se preokrene rezultat jer gradjanska i nezavisna Crna Gora definitivno pobjeđuje.

A što se mene, glede pištaljke, tiče nju, u mojoj percepciji demokratije, drži narod i zove se - olovka.

Njome će narod odsvirati kraj retrogradnoj, anticivilizacijskoj, tribalističko-nacionalističkoj i klerofašističkoj ideologiji zločina, jednoumlja i nacionalno-vjerske isključivosti, makar u Crnoj Gori.