V(ij)esti, V(ij)esti, ti ne ugoneta oko šta se ovo okupilo...

Za Antenu M piše: Aldin Metanović, apsolvent Fakulteta za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja

    Narod Crne Gore i samosvjesna, pravomisleća javnost crnogorska, dobro je upoznata o dešavanjima ispred (počivšeg) bivšega Ministarstva kulture na Cetinju, koja su se zbila 08. marta, 2021. godine, a koja nijesu mogla ostaviti ravnodušnima ni jednu ni drugu stranu naše političke scene. Dakle, na Cetinju je održan protest Fakulteta za crnogorski jezik i književnost iz onih razloga koji su ponovljeni više puta. Koliko se śećam na to smo imali pravo zagarantovano Ustavom Crne Gore, iako Ustav ove i dalje postojeće države, klerofašistička Vlada koja se udobno uljegla u fotelje ne priznaje, ili to čini prema mjeri vlastitih fotelja i programu tzv. Srpskog  sveta (SS). O tome je suvišno i govoriti! Uostalom onih par stotina ljudi viđelo je što se tu zaista dešavalo.   

Ali na (ne)sreću Crne Gore postoji medij na nivou „Radio Mileve“ i njegov „Marifet-zeitung“  koji (ne)UREdno obavještava javnost o onome što se (nije)desilo. Tako je televizija V(ij)esti, tuga na utrobi Crne Gore, u svom dnevniku emitovanom u 14.00 ura objavila: „ ... Incident su zaustavili organizatori skupa.“ U kasnijim dnevnicima V(ij)esti same sebe demantuju. Što se tiče izjave date u 14.00 ura mogu kazati da je dijelom tačna. Tačno je da su oni na koje oni misle kada kažu organizatori spriječili dalje nerede, koji su bili izvjesni nakon što je Dragan Koprivica (samo Dragan Koprivica, a previše je i to) poslao Judine poljupce okupljenima.

Koprivica je, vjerovatno, htio odglumiti pozdrav publici poslije nastupa s harmonikom, a sve povike nezadovojstva u svojoj glavi uobličiti kao tople pozdrave. Ali se očigledno prevario, jer okupljeni nijesu ljubitelji ni „Užičkog kola“ ni „Moravca“, koje Dragan Koprivica vjerujem u zanosu svira, pa ko više plati. Kada su isprovocirani građani, koji su došli da svesrdno podrže protest ustanove koja jedina razumije njihov jezik, jer i u njoj tako zborimo, jurnuli u zgradu anesteziranog Ministarstva kulture „organizatori“ su stali da odbrane svojega neprijatelja, jer se zasigurno u rukama onih koje je tako isprovocirao ne bi ośećao najprijatnije.   

Ovaj  antimedij  je u svom populističkm maniru pokušao da ovaj skup i ovaj čin, kojim tražimo ono što je naše, predstavi kao politički. Da, ne krijemo da se s ovom politikom ne slažemo, da preziremo: ono što se od Crne Gore pokušava napraviti, pa ako hoćete, a već jeste, vješto, ovo predstavite kao terorizam. Nego: V(ij)esti, V(ij)esti, „ti ne ugoneta, oko šta se ovo okupilo... poteža je ova naša škola.“

Tako su V(ij)esti nastavile da lažu građane Crne Gore o stvarnim dešavanjima na Cetinju. I nastaviće, ne śekirajte se. Moram reći da su u meni ubili i onu trunju povjerenja koju sam imao u njihova izvještavanja. Nekako sam, mada rijetko, pomišljao: „Možda je ovo tačno što kažu...“. Sada, pošto sam svojim očima vidio razvoj događaja na Cetinju, a svojim ušima čuo kako V(ij)esti o tome izvještavaju, mogu jedino reći:  „po sada im ne bih vjerovao, mlijeko je da kažu bijelo“, ali i to je suvišno jer sramota ne stanuje u njihovoj savjesti niti savjest stanuje u njima. Zato se po njima može osuti kiša ružnih izraza a da njihov „đon“ bez obraza to podnese. Ipak nijesmo ništa drugo ni očekivali od Šturmabtajlung medija kojeg kuraži ne Vlada nego Minhenska pivara, te udruženim snagama Crnu Goru pretvaraju u masovnu grobnicu morala i svega što je u njoj vrijedno. Po predanju, guske su gakanjem spasile Rim, a po onome što vidimo V(ij)esti svojim graktanjem sigurno neće spasiti Crnu Goru, mada je divna pjesma gusaka spram gavranove dreke koja nam svakodnevno para uši.

Mislim, dovoljno se trudimo da sve ovo prećutimo, ali ne zaboravite da smo i mi od krvi i mesa, te da smo i te kako vični kad nam dozlogrdi da odgovorimo. Znate li zašto? Pa, možda, zato što smo bar po četiri godine truda uložili. Možda i zato što smo toliko svoji. Možda i zato što poznajemo „organizatore“, što tamo oni rekoše, i što nas boli tamo onih (ne)istina, koji će vjerovatno i ovaj tekst uviti u žutu traku i označiti ga kao politikantski ili poltronski, a nikako ne kao čojski gest, s kojim se pokušava, ne tamo njima, u glavu utuviti, već crnogorskom i pravomislećem narodu potvrditi da svojom riječju stojimo iza, a ako treba i ispred „organizatora“,  jer svaki patriota i svako ko ljubi Crnu Goru je organizator, pa makar ne bio fizički prisutan! A zbilja, da im bude lakše, i među nama ima „penzionisanih desetara“.

„Lažima ćete proći Crnu Goru, ali se, Božijom voljom, nećete vratiti.“

O V(ij)estima nemam više reći ništa, osim da će neđe tamo, u nekoj ljepšoj budućnosti od sadašnjosti, koju ste nam  priredili svojim izdajstvom, ovaj list biti izložen u nekom buđavom horor-podrumu! A tebi, čojsko Cetinje, hvala što si bilo uz nas i tebi, čojska Crna Goro, hvala što si riječju i tvojim širokim prsima tu da nas sve prigrliš, pa i one koji se iskreno pokaju za svoja nedjela!