Stidim, stidiš, stidite se

Za Antenu M piše: Baba 

Od kad je pandemija započela svoj "let iznad kukavičjeg gnijezda" veliki dio slobodnog vremena provodim uz računar, koji je vjerovatno jako kvalitetan, jer nema psihičkih problema dijagnostikovanih od strane eksperata tamo njihove vlade (u daljem tekstu: TNJV).

Poslije telenovele "premijerski sat" pade mi na pamet da kliknem na riječ STID. Interesovalo me je da li je neophodno da budete vaspitani tako da osjećate stid kada je to normalno za ljudsko biće koje se definiše kao jedino svjesno/savjesno živo biće, ili eventualni vaspitni i genetski propusti mogu da se nadomjeste obrazovanjem, đe god i kako god je stečeno (TNJV: đe goj).

 E, pa evo što nađoh:

U psihološkom/psihičkom smislu, to je osjećaj neugode praćen rumenilom, nemirom, zbunjenošću kao refleks na povredu običaja i pristojnosti ili na ugroženost dostojanstva.

Pojmovno, znači: sramota, bruka, poniženje, sram, osramoćenje, blamaža.

Takođe, ovaj termin asocira na: skandal, mrlju, zbunjenost, smetenost.

Potpuno me zbunila ova čudna naprava koja nije šreder. Čudi se, valjda, što sijeda kosa pita nešto čemu se uče đeca do polaska u školu. Sami smo, mašina i ja i ja pokušavam da joj objasnim:

Gledajući već nekoliko dana Telenovelu, pitam se ko su ovi ministri zvani eksperti, sveznajući i svemogući spajdermeni, koji više podsjećaju na crtanog lika zvanog "Pepe le tvor", ali ajde. Ipak je ovo tema za odrasle-pitajte đecu i vidjećete da je većina istu apsolvirala.

Bar većina one đece koju poznajem i sa čijim roditeljima, đedovima i babama decenijama dijelim proctor bivše velike Države zvane SFRJ. Interesantno je da toj đeci i njihovim precima nije bila prepreka jezik koji smo svi zvali "naški". Ove eksperte TNJV, nijesam baš najbolje razumjela. Navešću samo dva primjera:

1.      Ministar za prava manjina nije čuo (čeka da mu se javi) da je u Srebrenici počinjen genocid.

2.      Ministarka koja obožava Crnu Goru i Crnogorce, šalje pomiriteljske poruke ,ali oni - proizvod genetskog inženjeringa, namjerno ekstremizuju ambijent  u kome nasilničko ponašanje na ulicama gledamo sve češće, i u kome, na kraju, prva dama na čelu resora Prosvjete, nauke, kulture i sporta mora da bude pod stalnom zaštitom policije.

A mene, koja je uzdravlje genetskih inženjera (koji nijesu eksperti) čipovana optimalnim osjećajem stida, nasilničko ponašanje na ulicama je jednogodišnje arlaukanje i zastave tuđe države, zastave zločinačkih udruženja koja jedini pozitivan efekat imaju na poljima pod žitaricama, a ne iskazivanje patriotizma uz pjesmu slave svojoj Državi i isticanje državne zastave, protest jer nam prijeti objektivna opasnost od eksperata i revanšističke politike koju TNJV sprovodi svakodnevno prijeteći i pokušavajući da neartikulisanom grajom zaplaše one koji vole svoju Državu i baš ih briga ko je ko, samo ako je čovjek i tako se i ponaša.

A to što je ministarka (dama?) pod stalnom zaštitom, javite joj da nije zbog mene I mojih iskrenih patriota. Moguće da je uglavnom zbog toga što ona nije čipovana ili možda jeste, ali joj se nije primilo.

Slušajući i gledajući dotične eksperte nijesam primijetila   osjećaj neugode praćen rumenilom, nemirom, zbunjenošću kao refleks na povredu običaja i pristojnosti ili na ugroženost dostojanstva, ali sam osjetila sramotu, bruku, poniženje, sram, blamažu, koji su me asocirali na skandal, mrlju, zbunjenost, smetenost.

Krepah od stida i sramote što mi čine od Države.