Buvljak političkih profitera

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

Kada je formiran GP URA izgledalo je da bi to mogla biti jedna fina priča, adekvatna građanska i proevropska zamjena DPS-u, neopterećena hipotekama prošlosti, korupcijom i nepotizmom, okrenuta Crnoj Gori, njenim građanima i njihovim interesima.

Ukazivalo je na to ponajviše nekoliko zvučnih i čestitih biografija našeg društvenog života mođu kojima i ono Žarka Rakčevića, profesora Šerba Rastodera, generala Blagoja Grahovca i još desetak manje ili više poznatih imena.

Predizborna kampanja za potonje izbore, međutim, najavila je neku drugačiju URU ali je ipak privukla određeni broj građana nezadovoljnih onim čime je malo ko u Crne Gore imao razloga biti zadovoljan - vladavinom DPS koja je propustila izglednu priliku da od Crne Gore napravi balkanski Luksemburg, Švajcarsku, Finsku ili Estoniju.

Rezultat izbora bio je jasan: Crna Gora ovako dalje ne može i njen dalji napredak zahtijeva ozbiljne promjene ali građanska Crna Gora je ključno opredjeljenje njenih građana. U protivnom, glasovi koje je dobila URA otišli bi DF-u.

Međutim, iz GP URA to ili nisu shvatili ili su lične frustracije nadredili interesima države i njenih građana. Ili je bilo i nekih drugih interesa a nije da se nisu pominjale cifre sa i po sedam nula.
Helem, zahtjev građana za promjene, neznaveno ili namjerno ali u oba slučaja pogrešno, protumačen je kao pobjeda srpske Crne Gore i Srbije, odnosno kao pobjeda Srpske pravoslavne crkve a URA je svoju ulogu vidjela kao nekoga ko toj pobjedi treba da da pečat ili legitimitet građanskog, evropskog, demokratskog i multietničkog i da od toga njeni čelnici, ili tek neki od njih, politički i ekonomski profitiraju.

To je, naravno, od građanske Crne Gore iz koje je URA iscrpjela skoro sve svoje glasove protumačeno kao izdaja povjerenje i izdaja principa na kojima je utemeljen GP URA pa su je, još tokom izborne kampanje, počeli napuštati neki istaknuti članovi a URA je, i pored učešća u vlasti i obilatog korišćenja državnih resursa i ostalih prednosti koje učešće u vlasti nudi u kampanji te kupovine glasača sitnim podmićivanjima i privilegijama, gubila podršku.

Pečat na otklon svih progresivnih, proevropskih i procrnogorskih snaga od ovog pokreta stavili su osnivači GP URA napustivši ovaj pokret i nazvavši njihovu politiku izdajom principa na kojima je nastala
A ko bolje zna na kojim principima je nastala od njenih osnivača!?

Zato nisam bio ni malo iznenađen kada me prošlog četvrtka, znajući da sam danima na putu i da nisam baš u prilici da u realnom vremenu ispratim sva zbivanja u jedinoj mi domovini, pozvao prijatelj sa kojim često komentarišem politička zbivanja u Crnoj Gori i ispričao mi da su Žarko (Rakčević), Šerbo (Rastoder), Grahovac (Blagoje) i još nekoliko uglednijih članova GP URA napustili taj kvazigrađanski pokret, prokomentarisavši da "od URE ostade po URE".

Rekao sam mu da nisam iznenađen i da mi je, od samog hirotonisanja ove klerofašističke, četničke Vlade pripravnika - eksperata bilo nezamislivo da ona uživa podrška ljudi poput Rastodera, Rakčevića i mnogih drugih iz izvorne URE jer nisam nikada ni pomislio da bi oni mogli podržati, makar i šutnjom, krađu Crne Gore, njene istorije, sakralnog kulturno istorijskog bogatstva i, na koncu, njene građanske i evropske budućnosti.

E moj Dragi, rekao sam mu još, nije ti, onda, od URE ostalo ni po URE jer sve to što je ostalo ne da ne može da se na terazijama bilo kojim uegali sa ovim što su ih sad i do sad napustili nego je krajnje nepravedan i po malo stupidan svaki pokušaj mjerenja izašlih iz URE i onih što su u njoj ostali. Od URE ti nije ostalo ništa sem šaka političkih profitera i prevaranata.

I zaista, URA je stranka u nestajanju koja u trenucima očaja pokušava da nabilda podršku političkom korupcijom i trgovinom državnim i upravljačkim funkcijama u javnim preduzećima.

Politički angažman stvar je ličnog osjećanja, odnosa prema aktuelnim društvenim pitanjima i ideoloških opredjeljenja i u tom kontekstu čvrsto stojim na strani prava svakog pojedinca da sam bira način svojeg političkog djelovanja i okruženje u kojem će djelovati i tu se za mene završava svaka priča oko bilo koje promjene partijskog dresa kojem je motiv i cilj ostvarenje nečije ideologije, uvjerenja ili ideje.
Postoji, međutim, na politučkom tržištu polulegalni buvljak na kojem se za sitne privilegije, funkcije, ambasadorska i direktorska mjesta trguje ljudima, njihovim uvjerenjima i obrazima(?).

E upravo na tom buvljaku bezvrijednih i beznačajnih političara i istrošenih i ogoljenih političkih profitera URA pokušava da nadomjesti ono što je izgubila kada su je napustile ranije pomenute ličnosti iz javnog i političkog života Crne Gore a koje su je, osim toga što su njeni osnivači, podržavale i davale joj politički značaj i težinu u građanski orjentisanom dijelu biračkog tijela.
Sami pokušaj da na političkom buvljaku traže zamjenu za Rakčevića, Rastodera i Grahovca i zamjena koju su našli najbolje govori o dnu na kojem su se našli, njihovoj političkoj neatraktivnosti i političkom bedaku i beznađu u kojem su.

Umjesto bilo kakvog komentara o prelijetanju iz drugih stranaka u URU uoči kongresa te partije ispričaću jednu anegdotu iz starobarske čaršije.

Jedan barski musliman se pokrstio u barskoj nadbiskupiji i barski nadbiskup Nikola Dobrečić, želeći da se malo našali sa muftijom Murtezom Karađuzovićem poče da ga propituje je li čuo da se taj i taj musliman sinoć pokrstio i prešao u katolike.
Na to mu muftija šeretski odgovori:

Čuh, neka vam ga i neka vam je hairli a niti smo mi šta izgubili niti ste vi šta dobili.

Pametnom dosta.