Bursać: Četnički pokušaj ubistva Crnogorskog jezika

Ako su četnici koji kažu da Crnogorci ne postoje kancer crnogorskog društva, onda su, URA-ši koji od “nepostojećih Crnogoraca“ izmišljaju nacionaliste, dijabetes melitus tog istog društva.

Za Antenu M piše: Dragan Bursać

Ovih dana čitam kako se Vlada Crne Gore sa svojim isturenim organima nameračila na Fakultet za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Ne bi trebao postojati, kažu. Kažu nije racionalno, ima nešto slično u Nikšiću, šta će još jedna obrazovna institucija za izučavanje crnogorskog jezika na državnim jaslama?

Kad zemlja ukida svoj jezik, pokušaj jezikoubistva iz zasjede

Čitam, pa kolutam očima, mozgom i želucem. Čekaj, da li je moguće da vlada zemlje ukida Fakultet maternjeg jezika te iste zemlje? Zamislite da vlast u Zagrebu kaže, ne treba nam katedra za Hrvatski jezik imamo već jednu u Osijeku? Ili da srpske vlasti kažu, šta će nam pored beogradske i novosadska katedra za Srpski jezik i književnost? Šta će nam dva fakulteta? Ono, imaju Srbija i Hrvatska u svakom, ali baš svakom sveučilišnom gradu fakultete za svoje maternje jezike i ne da im ne pada na pamet da ih ukinu, nego ih čuvaju kako znaju i umiju, budžetom, pameću, medijima i znanjem. 

Ali, što to toliko smeta Vesni Bratić i njenom četvororesoru Fakultet za maternji jezik, e da bi Vlada prekinula finansiranje ove visokoškolske institucije?

Ne smeta joj ništa! Preciznije, njen maternji jezik je srpski, a kako se čini i svim apostolima u Vladi je maternji jezik srpski. Da se oni pitaju svako selo bi imalo makar katedru za srpski jezik! 

Dobro, to ćemo pripisati klerikalnoj četničkoj kontrarevoluciji. 

Onda ćemo vrlo lako, kad podvučemo crtu izvući jedinstven zaključak, Vlada Crne Gore organski ne podnosi bilo što crnogorsko, a najviše preziru i mrze, baš crnogorski jezik i Fakultet za crnogorski jezik i književnost sa profesorom Adnanom Čirgićem na čelu i to zato što je ova visokoobrazovna institucija najveća i najjača barijera srpskom neofašizmu, svetosavlju kao religijskom zavojevačkom kultu, velikosrpskom nacionalističkom jednoumlju i na koncu samom leksičkom i lingvističkom znanju, koje je uz povijesno znanje uporište, ono zadnje uporište za potpunu okupaciju zemlje Crne Gore-nekoć građanske, multietničke i sekularne države. 

Kako izgleda jezičko pokoravanje: In vivo

Kao čovjek iz Banjaluke, mogu vam najplastičnije pokazati kako izgleda potpuna srbizacija jednog grada, jedne regije, jedne oblasti. I to ide do srži, a srž je jezik. 

Bosanski jezik, ne da ne postoji u Banjaluci, gradu u Bosni i Hercegovini, on je anatemisan do te mjere da ga je Skupština entiteta Republika Srpska uz masovnu ćirilizaciju pokušala staviti sa one strane zakona. Tek je Ustavni sud stao u kraj ludilu, koje je sa nametnutom ćirilizacijom imalo namjeru napraviti od Banjaluke srBski zilotski centar. A to je tek šlag na torti velikosrpskog scenarija jezikoubistva, a koji je predviđen i u Crnoj Gori. 

Nemojte se zavaravati, unormaljivanje nenormalnog ide do te mjere da će mjesta poput Cetinja i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost biti anatemisana, dok se u pojavnom i značenjskom obliku ne izjednače sa kakvom onostranom, eteričnom egzotikom, a čije mjesto nikako nije u državnom proračunu za visoko obrazovanje. 

Nakon toga, sve će biti lako: jezik će biti nepostojeći, neka vrsta manjinskog dijalekta, pa onda i doslovno nepostojeći, ili još gore-neka vrsta ekstenzije srpskog jezika, sa jednim jedinim ciljem, pretvaranje Crnogoraca u ekstenziju Srba. 

Sa fabrikovanom istorijom se poprilično doguralo i već  mejnstrim mediji u Srbiji navode kako su primjerice Vojislavljevići “prva srpska dinastija“, a i sa jezikom će biti slično, ako se ne preuzmu neke mjere i ako se profesorima sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost ne pomogne. 

Dakle, na djelu je krađa i zatiranje. 

I to vampiranje se penje u jednu metafizičku sferu isisavanja identiteta u kojoj će najizvorniji govornici crnogorskog jezika, sami Crnogorci, biti nekakva podvrsta “ Južnih Srba“, a koji govore “najčistiji srpski jezik“. 

Samo posmatrajte i vidjećete tu perverziju uživo. 

A ako se to desi, pa nigdje veće sreće za apostolsku Vladu, koja će vrlo rado, za narodne pare da otvori još jedno desetak Fakulteta i pratećih katedri za srpski jezik u Crnoj Gori. Možda i Matija Bećković dođe da se poćera malo. Biće para, ne brinite! 

Kažem, ovo je samo početak nečeg što se zove “uništavanje bitka“. 

Doista, veliki Martin Hajdeger je kazivao da je jezik kuća bitka, a udaranje na crnogorski jezik i njegovu književnost, nije samo udaranje na Crnogorce kao narod, nego na srž postojanja svih ravnopravnih naroda Crnoj Gori. 

Sve je svima jasno

I meni je Vesna Bratić, samozvana žena-četnik sa svojim pripercima apsolutno jasna; ona je postavljena tu đe je postavljena da radi to što radi, da uništi Crnu Goru. Jasni su mi i dobri, časni i pravedni ljudi, od profesora Čirgića do težaka na njivi koji brane svoje identitete, ali i identitete zemlje Crne Gore kao multinacionalne, sekularne, antifašističke zemlje. 

Nisu mi jasni, nikolaidisovski rečeno, svi srednjaši koji zabijanjem glave u pijesak ili naklapanjem kako se radi o “crnogorskom nacionalizmu“ peru svoju nečistu savjest korisnih idiota. 

Zapravo, tek oni su mi najjasniji. 

Ako su četnici koji kažu da Crnogorci ne postoje kancer crnogorskog društva, onda su, URA-ši koji od “nepostojećih Crnogoraca“ izmišljaju nacionaliste, dijabetes melitus tog istog društva. 

Odbrana Fakulteta za crnogorski jezik i književnost je nužna i hemoterapija i insulinsko liječenje države Crne Gore. 

Da je vječna!