Pobeleli Joca

Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović

A što ste nagrnuli na CRNOG Joca. I to svi u glas. Evo ja ću da progovorim dvije, pa neka bude da ga branim.

Rekoh li ja ovo CRNOG Joca? Rekoh bogami. Pa dobro, to se tako kaže, kad nekoga nagrde ili on, bez lijeka, nagrdi samog sebe. Na Joca se više odnosi ovo drugo. I nije to od juče. Nije to od pojave Tvitera, od Fejsbuka. Davno je to počelo.

No, za one koji ne spoznaše Joca, da i ovo rečem. Ovo kad kažem CRNI Joco, nemoj da shvate pogrešno. Kao Joco crnokosi, tamnoputi, markantni, kako kažu ovi mladi, mačo-men.

Ma, ne to ne važi za Joca, nije takav on. Joco je čovjek treće dobi. Nema više crnih vlasi. Vreme svoje učinilo. Posedeo, pobeleo....

Ihhha udarih ja na ekavicu. A neka sam, radi Joca, biće mu milije. I za ovo POBELEO, možda se i naljuti. Pa zaviče: Što POBELEO?! I imao bi pravo. Jer Joco je vazda bio BEO. I zbog te BELINE, od bivišh vlasti, bio teško progonjen, ugrožen, neprihvaćen. Nijesu mu davali ni crveni ni zeleni, niđe se primać. Posebno mrski komunisti. Mučenik je bio živi. A tako je želio da bude vlast. Makar, za početak, premijer opštinske vlade, pa kasnije i predsjednik, prvi čovjek opštine cetinjske. I još ponešto. Ne dadoše mu, ama baš ništa. Ni ovi što padoše s vlasti prošle godine.

E, zato je sad došlo njegovo vrijeme. I ne čudite se. Hoće sad sve da nadoknadi, sve što mu je uskraćeno. Da povrati oteto. Postavlja, smjenjuje, odlučuje. Počeo da vrijeđa, da prijeti i ženama, i to dosta mlađim. No, bojim se da je malo opoznio. Rekoše li, ćera uveliko osmu deceniju?