Levčenko: Kad unuk Lava Tolstoja postane propagandista bez kapi savjesti

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Potpredsjednik Dume Ruske Federacije, moskovski propagandista Pjotr Tolstoj ratoborno je izjavio da će ruska vojska zauzeti cijelu Ukrajinu do granice sa Poljskom, pri tome spomenuvši da će Rusija pobijediti kao u Krimskom ratu, kad je njegov prađed, čuveni pisac Lav Tolstoj zaklao puno Engleza i Francuza. Sve bi to bilo shvatljivo, da Pjotr Tolstoj nije zaboravio da je Krimski rat Rusija potpuno izgubila i da je morala potpisati poniznu kapitulaciju.

I to je dobar scenario za Ukrajinu, ali idemo redom.

Krimski (Istočni) rat (1853.-1856. g.) izbio je između Rusije sa jedne strane i Engleske, Francuske, Otomanskog carstva i kraljevine Sardinija sa druge i bio uperen na pitanja regije Crnog mora i Balkana. Rusija je okupirala kneževine Moldaviju i Vlašku i time ugrozila interese Turske, i djelimično Britanije i Francuske, a takođe drugih evropskih igrača kao što su Austrija i Pruska.

Evropljani se u Beču pripremili zajedničku diplomatsku notu sa izjavom o neophodnosti pridržavanja Rusije statusa quo što se tiče Vlaške i Moldavije, ali Petrograd je odbio predloženu deokupaciju ovih kneževina. Onda je Otomansko carstvo uz podršku Engleske i Francuske objavilo rat Rusiji, koji je  počeo na Kavkazu. Tamo je ruska vojska potisnula Turke i potopila veći dio turske flote u Sinopu (turska luka na južnoj obali Crnog mora).

Tada već morali su angažovati svoje snage London i Pariz kojim se pridružila i Sardinija. Počeli su borbe duž delte Dunava, gdje su Rusi bili potisnuti uz pomoć potomaka Zaporoških kozaka, koje je prije 80 godina pokušala je uništiti ruska carica Katerina II. Poslije se saveznička vojska iskrcala na Krimu. Cilj joj je bio uništenje ruske flote u Sevastopolju. Glavna luka Crnomorske flote je bila dobro utvrđena, zato su saveznici morali da naprave manevar i zauzmu jednu manju luku sjevernije.

To je bila Evpatorija, od koje je savezni desant krenuo prema Sevastopolju, opkolivši ga. U to doba ruska mornarica sa vjetrenjačama jako je zaostala od ratnih engleskih i francuskih parobroda. Kako su pokazale borbe, ruska vojska bila je naoružana dosta zaostalim naoružanjem i počela je da gubi. Poslije duge i teške odbrane Sevastopolja Rusija je morala da potopi svoju flotu u lučkoj uvali.

Ruski car Nikola I naredio je uzvratnu desantnu operaciju na Eupatoriju u kojoj je ruska vojska uz grčke dobrovoljce potpuno poražena.

I posljednji pokušaj spašavanja situacije oko Sevastopolja je propao. Od srama ruski car Nikola I se ubio. Sevastopolj je morao pasti. Kao rezultat ishoda na ratištu, u Parizu je održan međunarodni kongres gdje je Rusija 26. marta 1856. potpisala kapitulaciju.

Mislim da sada razumijete situaciju o kojoj ruski potomak Lava Tolstoja izgleda nema nikakvog pojma. U ovom ratu Rusija je imala 890 hiljada vojnika naspram Turske – 165 hiljada, Francuska – 310 hiljada, Engleska – 108 hiljada. Tako je Rusija imala prevagu u količini vojnika, ali izgubila rat u kojem poginulo 73 hiljade ruskih vojnika u borbama i 377 hiljada od bolesti.

Turska je u borbama izgubila 21 hiljadu vojnika, a 25 hiljada umrlo je od bolesti, Francuska je izgubila u borbama 20 hiljada i gubici od bolesti- 75 hiljada, Engleska izgubila je 5 hiljada u borbama i 18 hiljada od bolesti, Sardinija je izgubila dvije hiljade vojnika.

Kao i uvijek Rusija htjela je dobiti rat na račun količine vojnika, ali zbog silnih gubitaka u ljudstvu te zaostalosti naoružanja morala je potpisati kapitulaciju. Prema poniznim za Peterburg tačkama Rusiji je bilo zabranjeno imati Crnomorsku flotu. Sva ruska utvrđenja i skladišta na obali Crnog mora morala su biti srušena.

Ali kad pročitate ruski udžbenik za istoriju imaćete percepciju da je Rusija u tom ratu nekako pobijedila. Zato je takve nebuloze izgovorio moskovski propagandista i potomak Lava Tolstoja, koji je zaboravio šta je rekao Tolstoj za Krimski i uopšteno rat: “Rat je toliko nepravedan i ružan da svi koji usude sudjelovati u tome moraju ugušiti glas savjesti u sebi.“

Naravno da veliki ruski pisac nije mogao pretpostaviti da njegov potomak, makar i potpredsjednik ruskog parlamenta, neće imati ni kapi savjesti u sebi. Ali takvo je sada vrijeme u Moskvi i na tamnoj strani Rusije.