Treća sreća i.e. in corpore sano

Za Antenu M piše: Nataša Latković

Bivši premijeru Krivokapiću,

Obraćam Vam se treći put od kad sam čula za Vas i sve moći, zemaljske i vaseljenske, koje Vam je priroda, Vi biste rekli Bog, podarila. Prethodna dva puta pisah Vam od nevolje, a ovaj treći zaista od sreće što više niste Premijer. Što više ne moram da strecam od Vaših javnih nastupa u kojima se snishodljivo spuštaste ili da poljubite što se ne ljubi ili da neprimjereno iskažete pijAtet prema nekome ko to ne zaslužuje. Blam živi! Đe god se pojaviste da predstavljate Crnu Goru mi!

Namjerno sam izabrala ovaj datum, Vama i Vašem stadu nebitan, a meni i mom stadu od ključnog značaja, kako bih Vas podsjetila na isti. Vi ne morate, ali mi u Evropi danas slavimo Dan pobjede nad onim što ste za 510 dana vladavine Vi i Vaši apostoli probudili i izvukli iz najmračnijih dubina pakla.

Ne, nećemo Vam to zaboraviti. Ali sve ćemo učiniti da tu neman zakujemo u vječne okove i spustimo je odakle je i došla. Gladnu kakva je i došla. Nije Vam pošlo za rukom da joj utolite glad jer nas ima dovoljno, i dovoljno smo (bili) glasni da je čitav svijet (kojem u startu zamagliste pogled) čuo vapaj i podržao u konačnom naš odlučan stav da ostajemo svoji na svome.

Nažalost uspjeli ste da ostvarite dosta od zamišljenih zločina, uvijenih u ukrasni papir pravičnosti i demokratije, i trebaće nam više od 510 dana da se iščupamo iz srednjevjekovnog trnja i korova koji je posebno narastao u ovom periodu.

“Koja li je tajna?”

Pa, duboka hidratacija, naravno. Zalivali ste redovno i obilno, po dubini, a kako bi drugačije.

Iako ste zapravo vrlo opasan i zlonamjeran čovjek, koji je zarad ličnih interesa loše glumio naivnu i prostodušnu poštenjačinu iz puka i na najperfidnije načine ponižavao moj narod dovodeći ga na ivicu građanskog rata, moram Vam priznati da ćete mi ipak malo nedostajati. Ne pamtim da me neko zasmijavao kao Vi, od muke naravno. Kako Vam je samo palo na pamet da izvrćete latinske mudrosti usput ih nazivajući, i to ne jednom već više puta, proskulama?!?! Bilo je još bisera, ali da se ne ponavljam od prošlog puta.

A “koja li je tajna?”

Pa, duboka hidratacija, opet, redovna i obilna.

…Jezik brlja, jezik samo brlja…

…Dajem poverenje, neka samo brlja,

Dajem poverenje, neka brlja, neka pričam

Bože zdravlja!…

Od muke se nasmijah i poruci koju ste ostavili novom Premijeru, koji je za moj pojam prerelaksiran. No sigurno ne može biti lošiji od Vas. Napisali ste mu “Proći će!” A rekosmo li Vam još prije nešto više od 510 dana “No pasaran”? Džaba se Vama zbori pa stalno nešto izvrćete. Zapamtite već jednom: Mens sana in corpore sano!

“I šta ćemo sad?”