Agenti Kremlja u srcu EU i NATO

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Vrlo je jednostavna formula završetka rata u Ukrajini, tačnije neisprovociranog vojnog napada Ruske Federacije na člana i utemeljitelja UN i drugih međunarodnih organizacija. Ruska vojska se mora povući na položaje na kojima je bila 23. februara. Zasad ni na pomolu nema spremnosti Kremlja da to učini, pa je ukrajinska strana primorana vraćati silom oružja svaki pedalj svoje teritorije.

To je vrlo složen zadatak. Zbog toga Kyjiv traži od zapadnih saveznika novo naoružanje i pojačavanje politike sankcija ne bi li primorao do zuba militarizovanu Rusiju da vrati svoju vojsku kući. Nakon toga, Ukrajina je spremna potražiti diplomatsko rješenje završetka rata. To će zapravo biti ozbiljan politički razgovor o mirnim putevima povratka privremeno okupiranih teritorija ukrajinskog Krima i Donbasa. Razumije se da svaki rat završava mirom, a ovo su sastavni dijelovi njegovog postignuća, kako je i predočio predsjednik Volodimir Zelenski.

A šta su najveće prepreke postizanja mira u Ukrajini? Prije svega, primitivno tvrdoglava pozicija Kremlja, koji želi ostvariti agresivne planove i pripojiti sebi novu teritoriju i nametnuti svijetu svoju volju ekspanzije i rusizma. Ovo je velika opasnost za cijelu civilizaciju i jasno da je 'politika nemiješanja u rat' koju vode brojne evropske zemlje i međunarodne organizacije pomogla ruskom agresoru da postigne privremeno pozitivan rezultat na terenu, prije svega na jugu Ukrajine. 

Kyjiv traži od civilizovanog svijeta pojačavanje politike sankcija da bi agresor bio onemogućen da raspolaže ogromnim financijskim resursima od prodaje energenata; kao i snabdijevanje ukrajinske vojske savremenom opremom, a ne samo oružjem proizvedenim još u SSSR.

Ukrajinska vojska je vrlo motivisana, zato i daje odlučan otpor ruskom agresoru. Istisnula ga je iz sjevernih i istočnih dijelova Ukrajine i sada ide u odlučujuće i teške borbe na Donbasu. Tamo je napredak Rusa mahom zaustavljen. Sve borbene brigade ruske armije, Kremlj je već poslao u Ukrajinu. Tu Moskva više nema rezerve, zato koristi mogućnosti skrivene mobilizacije. No opet, to nije rješenje za rusku pobjedu, već više statistika budućih ruskih gubitaka.

Sada počinje završna faza rata. Zato Kremlj koristi sve svoje prijatelje na Zapadu da pomognu u odsudnom trenutku. Moskovski plaćenici su mnogo godina ranije ubjeđivali da Amerika ne smije podržavati Ukrajinu, jer to navodno nije američki interes. Izgleda da oni ipak nisu naučili lekciju američkog debakla pri izlasku iz Avganistana. U Njemačkoj, političko okruženje bivše kancelarke Merkel traži zaustavljanje vojne podrške Ukrajini. Govorim o političarima koji su u suštini i podstakli Putina na novi evropski rat.

Opet je aktivan i glavni agent Kremlja u središtu EU i NATO - Viktor Orban. Ko bi drugovao sa ideolozima rusizma ako ne sanjar velike Mađarske? Čak je i Rijeku oglasio istorijski mađarskom lukom. Na susretu sa predsjednikom Srbije, Orban je izjavio da su evropske sankcije protiv Rusije atomska bomba. Pitanje je za koga?

Predsjednik Vučić ostaje u trzanjima kako jeftino dobiti ruski plin i pri tome ući u Evropsku Uniju. A zašto da ne? Pa eto imamo primjer Mađarske. Da bi Orban razumio djelovanje i mnogo manje razornih od atomskih bombi, morao bi doći u Ukrajinu i pogledati potpuno uništenu Buču, Borodjanku ili Irpinj. Da ne govorim o strahotama Mariupolja....Ali, ne želli da naljuti svoje prijatelje u Moskvi. Spomenuo je mađarski premijer i „krizu hrane u svijetu zbog sukoba u Ukrajini“. Nije precizirao da je kriza uzrokovana agresijom na zemlju koja hrani pola Afrike i Azije. Ruska morska blokada ukrajinskog teritorijalnog mora ne daje mogućnost za izvoz na međunarodna tržišta više od 22 miliona tona žitarica.

Pola miliona tona ruska vojska je inače primitivno pokrala iz privremeno okupiranih ukrajinskih luka. Tako da, sankcije koje sada stopira Budimpešta nisu atomska bomba, već agresija koja je već uništila milijarde ukrajinskih dobara, odnijela živote hiljada civila, silovala stotine žena i djece i stvorila svjetsku krizu hrane. To je učinak ruskog rata kao atomske bombe. Ako Orban to još ne razumije, neka dođe u Ukrajinu i pogleda posljedice ruskog razaranja vlastitim očima.