Piše: Milorad Pustahija
Najteže je voljeti. Ljubav uznosi i ispunjava čovjeka ali i jako često boli. Dok voli, čovjek je ranjiv zbog nesebičnosti, otvorenosti i neoprezne ekstatičnosti koja prati to nježno osjećanje.
Često nerealno sagledava i doživljava stvari u tom stanju, te mu se ljubav zna srušiti kao kula od pijeska. Onda nastupa bol jaka skoro kao ljubav. Iskreni i snažni prežive i ponovo uče da vole, a oni drugi postanu opsjednuti mržnjom.
Poneki otupe i jednostavno više ne osjećaju ništa.
Domovina i ja
Volio sam dobru zemlju Bosnu i sav njen insan i onda sam se, onako zanesen, našao između zaraćenih nacionalističkih ešalona i morao da odem. Ne zbog straha ili nekog pacifizma, ja sam Karavlah iz Karadaga, kadar stići i uteći i na strašnom mjestu postojati.
Želio sam se boriti za dobru zemlju Bosnu, ali nisam znao protiv koga niti za koga, a nažalost nije bilo partizana.
Vratio sam se u Karadag da, ako se mora, poginem kao čovjek, a ne da se kroz prozore prepucavam sa komšijama po Bosni. I nisam pogriješio. Bilo je svašta, ali ovdje se ipak nismo međusobno isklali i ipak su se i mnoge lijepe stvari dogodile u Karadagu.
Iako su mnogi Srbi bacali pluća od frke, mi Crnogorci, Albanci, dio Srba, Hrvati i tada Muslimani, a danas Bošnjaci, napravili smo državu.
Naravno primili smo i one druge Srbe, ali se mnogima od njih nikad nije znalo glume li gazde ili podstanare. Da je sreće tu bi priča mogla da se završi sa ,,i onda su dugo i sretno živjeli“... Ali nije sreće. Onda je Duško Marković dao keca iz lektire rukovodstvu Bošnjačke stranke.
Neka što ne znaju Njegoša, nego ga - i ne vole i misle da je genocidan?! Mene to nimalo nije dotaklo. Šta mene briga za književni ukus likova takvoga intelektualnog dometa, a i mislio sam to je neko natezanje pseudocrnogorske trgovačke stranke DPS i pseudobošnjačke stranke Crnogoraca islamske vjere, u njihovoj tijesnoj skupštinskoj većini.
Pisci i političari
Nije mi smetalo ni da Njegoš propati malo. Nije mrčio puške za života, pa neka posthumno vidi kako je držati principe i koliko je krvi i pogibije trebalo da bi on dobio inspiraciju i opojao nam pretke.
Na kraju krajeva, i Ivo Andrić je posthumno stradao na početku bosanskog rata.
Bio je jedna od prvih žrtava. Nekakav Šaban, islamska verzija Ramba, razbio je Andrićevu bistu u Višegradu i onda na televiziji prijetio da će raznijeti Višegradsku branu. Onda je bošnjački Babo, Alija Izetbegović, vapio na televiziji „Nemoj Šabane, Alaha ti...“ Inače, i Alija je pisac.
Autor čuvene „Islamske deklaracije“ u kojoj je iznesen sav merhamet islamskih učenja i bošnjačke duše. Babo u deklaraciji kaže: ,,Prvi i najvažniji zaključak svakako je zaključak o nespojivosti islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije između „islamske vjere“ i neislamskih društvenih i političkih institucija.
Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području.
Nema dakle, laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije“.Stvarno, kako bi čitaoci ovako nježne proze mogli da dožive one grozne stihove o na groblju izniklom cvijeću za daleko neko pokoljenje?
Pisci i akademici
Sve bi ovo i bilo prihvatljivo kao dio lokalnog političkog folklora da akademik Šerbo Rastoder nije preko medija fingirao roditeljski sastanak kako bi opravdao lidere BS zbog čudnog književnog ukusa. Nije me briga ni šta Rastoder misli o Njegošu, ali stvari koje je izgovorio usput, skandalozne su.
Znaš gosn Rastoder, tvoj literarni favorit Rusmir Mahmutćehajić i ahbabi na književnoj večeri u Mostaru uporediše Andrića sa Hitlerom, kao koliko je on zuluma muslimanima nanio.
Čuveni turski nobelovac Orhan Pamuk za Andrića kaže da ga smatra prethodnikom i uzorom i hvali njegove poglede na život na Balkanu u doba turske imperije.
E, sad Rastoder i Mahmutćehajić žešće od stambolskog sojevića i Turčina Orhana Pamuka brane turski vakat?
Nije me briga ni šta o Andriću mislite, ali sa zebnjom slutim da vi uvijek napadom na pisce počinjete zlokobnije stvari.
Civilizacija
Veli Rastoder da je vladavina Osmanlija bila civilizacija, da nije bilo nasilne islamizacije i da je Turska bila pravna država koja je bila zatvorila poglavlja 23 i 24 o vladavini prava. Dalje veli da nije bilo rušenja crkava... I ja sam imao slične uvide. Kad sam prije nekoliko godina otišao u Stambol i kad sam nakon silne ranije pročitane istoriografske i beletrističke lektire išetao na At mejdan, stvarno sam imao utisak o moćnoj kulturi i civilizaciji.
Ne treba velika pamet da se odmah vidi da je Bosfor ekonomski gravitacioni centar bar 2000 kilometara unaokolo. I tako bar 2000 godina. Pa, onda, na lijevu stranu Hagia Sophija pa Topkapi saraj, pa desno Sultan Ahmet (Plava) džamija pa tamo dalje Sulejmanija...
A kad sam ušao u Aja Sofiju rekao sam ženi: „ko mi od sada pomene zlatnu Dušanovu kašiku odmah leti u materinu“.
Čovječe, bar deset Visokih Dečana može stati u onu ljepotu i uzvišenost. A nakon Topkapi saraja i carskih džamija rekao sam da ću poslati na jedno mjesto bilo kog ovdašnjeg, ,,našeg“ muslimana kad mi počne pričati o Turskoj. Oni nemaju pojma o tome, oni su samo bili divlji graničari i služili kao akindžije i bašibozuk. Bilo je nešto malo i visokih činovnika, ali to bi se odmah izgubilo u Stambolu.
Mirna islamizacija
Koliko sam shvatio dr Rastodera, prije nego što bi primili islam svi ovi naši bi kao pročitali Kur’an i Hadise i pravni sistem Abu hanife i Gazalija i Ibn Arabija i Avicenu i Averoesa i Umara Hajama i Mevlunu Rumija i tek onda - oduševljeni civilizacijom - primali islam.
Nikav uticaj, je li, na primanje islama nije imao pogodniji poreski i svaki drugi tretman islamiziranog stanovništva?! Ni to da ne daješ danak u krvi, ni to da rajetin ne smije nositi bojenu odjeću?
Možda je Turska stvarno i bila uređena i pravna država, ali samo do Soluna. Ovdje su vladali vaši divlji preci, pobunjene dahije ili po kazni poslati veziri i valije. Kad nije mogao više izdržati, sultan je poslao Omer pašu Latasa da pobije i pokori podivljali begovat i bašibozuk. Nažalost, tu je mnogo umnih, hrabrih i valjanih ljudi pobijeno, ljudi koji su znali svoje slovensko porijeklo i svoj zavičaj, pa nam je nakon toga ostao ovaj baliluk da cmizdri za slavom Osmanlija. Eto kakav je to elitocid, kako kaže profesor Kazaz, bio kada pobunu protiv austrijske okupacije nije imao ko da vodi osim kontroverznog hadži Loje.
Uglavnom, da se zna, u tom islamskom rahatluku tek 1856. godine, nakon Pariškog mira i pod pritiskom velikih sila - izjednačena su vjerska prava hrišćana i muslimana. Ispada da mi nismo vjekovima pružali junački otpor, već nam, eto, Hadisi nisu išli od ruke jer nismo bili civilizovani pa se ne stigosmo poturčiti.
Veli još dr Rastoder da nisu rušene crkve. U taj vakat je Cetinjski manastir gorio i bio rušen nekoliko puta od Bušatlija i Ćuprilića! Da ne nabrajamo druge crkve i manastire.
Ćutanje
Zanimljivo, cijelo vrijeme ovih napada na „Cetinjskoga pustinjaka i tajnovidca“ Srbi mirno ćute. Ćuti i Njihova SPC.
Znaju, odbraniće ga Crnogorci, a oni će ga opet ukrasti sa sve istorijom slavom i imetkom. Ali, ima i drugih čudnih stvari. Otkako se Erdogan slizao sa Putinom i naši Bošnjaci nekako zavolješe Srbe, a i Srbima se ovi omiliše, pa zajedno hrle čečenskom demokrati Kadirovu da im stvori jedinstvo i da zbace DPS. Ništa od toga.
Kad se DPS pozabavi sa pučističkim vrhom Fronta, parama ostvari jedinstvo sa srpskim strankama i bratstvo sa bošnjačkom, najveći problem postaćemo mi - Crnogorci. Svejedno mi je. Ja ovo sve prezirem i kad mi navali stara ljubav prema Bosni čitam i slušam profesora dr Kazaza, dr Jasnu Šamić, dr Tarika Haverića, Hemona, Jergovića, Lovrenovića, Zuku Džumhura ... A, da, i sevdah.
Raspolažem još s milion nježnih i bezobraznih podataka iz naše zajedničke istorije, koja nas pred vlastitim očima vara i odlazi sa drugima. Ne daj se generacijo. S kim ću ostati normalan ako svi pobudalite?
P.S.
U tekstu sam koristio imena nacija i nacionalnosti bez ograda. Naravno, nisam pri tome mislio na sve pripadnike pojedinih nacija već na napaljene nacionalromantike i fanatike. Neću više ja da izdvajam vas normalne. Izdvojite se sami jasno i odlučno pa će kao toz u fildžanu ostati jasno izdvojeni oni na koje se odnose moji pogrdni epiteti.
Pobjeda
manjina
Nije Alija molio Šabana već Avdo Hebib.