Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Prije 363 godine, ukrajinska kozačka vojska zajedno sa konjicom Krimskih Tatara potpuno je razbila agresorsku vojsku moskovske države pored grada Konotop, koji se nije predao Moskovljanima. To je bila bitka za utvrđivanje slave ukrajinskog oružja.
Još jednom moram podsjetiti da je do 1718 g. država koja je tada sebe proglasila pod novim nazivom Rusija, bila od 13. vijeka Moskovska kneževina. U gradovima i okolini Kijeva, Černigova, Volodimira (Volynj), Galiča (Galicija) stanovništvo iz prostora Moskve, Rjazani, Suzdali, Tveri su uvijek zvali Moskovljani ili Moskoviti, ali nikad Rusi! Ovo je bilo očigledno jer da regije rijeka Moskve i gornje Volge koje su bile u sastavu države Rus nikad u Kijevu nisu smatrali prvobitnom teritorijom Kijevske države nego vanjskim izvojevanim prostorom na kojem su oduvijek živjeli neslavenski narodi i pridošli u 8. vijeku. Slaveni iz teritorija sadašnje Poljske. Tako je u Kijevu, Černigovu, Volodimiru i Galiču živjelo stanovništvo koje je sebe zvalo Rusima. Oni su bili direktni potomci prvih Slavena na ovom prostoru - Anta i Sklavina. A regije rijeke Moskve i gornje Volge uvijek su bile nastanjene plemenima finsko-ugarskog porijekla, koji su opet pokoreni od Kijevske države Rus. Titularni narod države Rus imao je svoje plemena. Oko Kijeva su živjela plemena Poljana, okolo Černigova - Siverjani, u regiji grada Volodimir - Volynjane, okolo Galiča - Bijeli Hrvati, koji su svi kasnije sa razvojem druge Kijevske države Rus (od 882.) počeli sebe isključivo zvati Rusima i to od 11. vijeka. Prije toga koristili su i naziv svojeg plemena i zajednički naziv Rus. Recimo na Balkan, u regiju između Dunava i Jadranskog mora sredinom 6. vijeka otišli su Slaveni iz teritorija Galicije (gornji tok rijeke Dnjestar) još sa nazivom Hrvati.
Moskva se na geografskoj mapi pojavljuje tek u 12. vijeku (1147), a tamošnja mješavina lokalnog finsko-ugarskog stanovništva (plemena Merja) i pridošlih Slavena iz Poljske (plemena Vjatiči) zvala je sebe Ruskije. To znači da je pripadala državi Kijevska Rus i plaćala tu poreze. U Kijevu i Černigovu njih čak nikad nisu zvali Ruskimi, nego imenom centralnog grada kneževine kojem pripadali. Pri tome, ako je neko od tadašnjih trgovaca putovao u Kijev ili Černigov recimo iz Tveri ili Smoljenska uvijek bi rekao da putuje u Rus.
Zato je i bitka 1659 g. pored Konotopa na istoku sadašnje Ukrajine ušla kao istorijska borba Zaporoških kozaka sa moskovskom ali nikako ne sa ruskom vojskom. U to doba na snazi je bio ugovor između Zaporoških kozaka i Moskovske države, koji je Kremlj uskoro povrijedio, a dvije strane predstavljale su kozački hetman Ruski Bogdan Hmeljnicki i car Moskovski Aleksej Mihajlovič.
U Konotopskoj bitci učestvovalo 21 hiljada Zaporoških kozaka, 40 hiljada Krimskih Tatara i 4 hiljada plaćenika (Poljaci, Vlasi, Srbi) protiv 58 hiljada Moskovljana i 6,5 hiljada kozaka koji su bili na moskovskoj strani. Zbog vojne ishitrenosti, moskovska vojska je bila okružena i potpuno uništena. Više od 30 hiljada Moskovljana bilo je ubijeno i 15 hiljada zarobljeno. Gubici Zaporoških kozaka i Krimskih Tatara zajedno su brojili 8 hiljada.
U Moskvi su to sve doživjeli sa velikom žalošću. Ruski car u poderanom odijelu izašao je ispred stanovništva Moskve da bi pokazao tugu zbog izgubljene vojske i ogromne količine predstavnika moskovskog plemstva i knezova. Oko Moskve su počeli kopati rovove da bi dočekati vojsku Zaporoških kozaka i Krimskih Tatara. Car je pripremao svoj odlazak u dubinu zemlje da bi izbjegao opasnosti od eventualnog napada na Moskvu. Ali sve se završilo dosta sretno za Moskovsku državu. Zaporoški kozaci na jugu Dnjepra nisu htjeli prihvatiti savezništvo sa Krimskim Tatarima i napali su Krimsko poluostrvo. Unutar Ukrajine počela je unutrašnja borba ko će biti sljedeći hetman (zapovjednik svih kozaka) što je vješto iskoristila Moskva.
Za sadašnju situaciju ovo je još jedna bitna napomena da treba ne samo poraziti vojsku agresora, ali i iskoristiti pogodnosti za sebe u budućnosti zbog oslabljenog protivnika. Moramo pamtiti da je Moskva uvijek potplaćivala mnogih utiicajnih ljudi u Ukrajini da bi privukla njih na svoju stranu. Trebamo biti bez poštede u odnosu na svoje izdajnike. Osim toga, Kremlj je uvijek stvarao situacije za konflikte unutar ukrajinskih elita da bi se oni se borili između sebe, a na zajedno protiv Moskve. Kijev takođe mora posebno cijeniti svoje saveznike, koji podržavaju Ukrajinu u teškoj borbi sa moskovskim Zlom.
Danas se trebamo opet sjetiti potpune pobjede našeg oružja nad Moskovljanima. Grad Konotop bio je i u februaru ove godine okružen ruskom agresorskom vojskom, ali opet nije se predao. Prošlo je dosta vremena od 1659. Ali izgleda da je otkucao čas da opet to ponovimo.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR