Avgustovski mulj

Za Antenu M piše: Boško Crnojević

Okupacija Crne Gore ulazi u završni čin, nadaju se avgustovski „oslobodioci“. Nadaju se i Rusi. Putinovi mediji javljaju: „Mandiću Vlada na dohvat ruke“. Kakva je sudbina Crne Gore? Voda je zamućena i trenutno se ne vidi dobro. Ali jedno znamo: ona će se razbistriti i mulj koji se podigao će se vratiti na svoje prirodno mjesto – na dno. 

„Oslobodilačka“ vlast je uspjela da zaustavi napredak ka EU tokom Vlade Zdravka Krivokapića. Poslednji „apostol“, nakon političkog strijeljanja Krivokapićeve Vlade, prevarom je sjeo u premijersku stolicu. Umjesto ubrzanog puta ka EU, što je obećao, danas imamo onesposobljene institucije i potpisanu kapitulaciju pred Crkvom Srbije. 

Crna Gora ne može da isporuči najosnovnije obaveze: da izabere ljude koji će nositi funkcije u pravosuđu. Avgustovci, koji se najviše na njega pozivaju, drže ga taocem njihovih političkih kalkulacija.

U tim jednačinama, rezultat je po građane uvijek isti – čist gubitak. Najprije gubitak vremena. Toga nemamo. Međutim, na naš račun, „oslobodioci“ se čašćavaju kao da je čitava planeta stala i čeka nas. 

Putinova agresija na Ukrajinu je promijenila geopolitičku realnost. Bezbjednosni rizik je probudio Zapad i opet zbio redove NATO saveza. Vašington i Brisel su postali svjesni sa Moskva želi destrukciju gdje god može nauditi Zapadu. 

Brisel sada želi da oživi proces proširenja i time osigura nestabilna područja u Evropi, najprije Zapadni Balkan. Konačno odjekuju pozitivni tonovi, sa glavnih adresa. „Ubrzajte proces, nemate vremena“ čulo se više puta, ohrabrujući onih 80% građana Crne Gore koji žele u EU. 

Ovaj optimizam splasne kada od 18 kandidata za sudiju Ustavnog suda sasvim nestručni „oslobodioci“ ne odaberu nijednog. Zahvaljujući njima, Skupština neće izglasati ni vrhovnog državnog tužioca, na čemu EU insistira. Da njih za to nije briga dokazano je kada je predsjednik Vlade prioritet dao potpisivanju ugovora sa Crkvom Srbije i jasno kazao da je zbog toga preuzeo vlast. 

Zar je ugovor sa crkvom bitniji od puta ka EU, pitaju se oni koji ne razumiju šta se u Crnoj Gori dešava. Nije Abazoviću, Jokoviću niti ostalim „oslobodiocima“ do EU, već samo da se završi plan sakaćenja Crne Gore. 

Oni hoće da unište temelje na kojima ona počiva. One vrijednosti koje zastupa naš crveni barjak. Njih okuplja mržnja prema toj samosvjesnoj i slobodnoj Crnoj Gori. Zato neće uraditi ništa što bi joj pomoglo da prohoda ka Briselu. Oni hoće da je vide svezanih nogu i ruku, na putu ka Beogradu.

Po njihovom planu, Crna Gora treba da propada polako, da bi se stvorili uslovi za konačni obračun, milom ili silom, kojim se prijeti iz Beograda odavno. Oni vjeruju da je momenat njihov i da ga moraju iskoristiti. 

Spremni su da silom nametnu „narodnu volju“ od tridesetog avgusta – nelogičnu tezu po kojoj narod hoće da baš oni vladaju, iako su jedan mandat više dobili sklapajući neprirodnu koaliciju. Prijete oružanim obračunom ako im se želje ne usliše. Nije bitno što te želje nemaju utemeljenja u Ustavu. Oni hoće taj Ustav da pogaze i to je samo prvi korak.

Abazović, dokazani saveznik srpske crkve i srpskog predsjednika, obećava da će se baš njegovom podrškom to i ostvariti. Okupiće opet one koji su preuzeli tridesetog avgusta poluge vlasti i kojima su ciljevi razgrađivanje Crne Gore utemeljene na evropskim vrijednostima. 

On će na vlast dovesti one koji javno podržavaju Putinovu Rusiju, dok hiljade nevinih ljudi u Ukrajini ginu u najvećim bolovima i svijet svjedoči zvjerstvima na kojima se temelji Putinova ideologija.

Probuđeni Brisel na to „mudro“ ćuti. Vašington kaže da DF nije i ne može biti partner. Abazović se na to smjelo dosjeti da mogu Amerikanci da misle šta hoće, njemu baš takav DF i treba.

Treba mu jer on nije bio niti će ikada biti istinski zagovornik evropskih vrijednosti. To je mnogo puta dokazao. Te vrijednosti ne dozvoljavaju da se prijeti medijima gašenjem jer kritikuju vlast niti ih se može zbog toga nazivati fašističkim. Ne dozvoljavaju da se zarad vlasti šuruje sa fašistima. Sve je to u Abazovićevom CV-u. 

Upravo je Abazović taj koji je ugovorom sa SPC namirio želje srpskog fašizma obezbijedivši da crkva i država „jedna drugu priznaju“, izdignuvši tako Crkvu Srbije na nivo države. U jako malo vremena zvaničnog mandata učinio je ogromnu štetu državi. Međutim, kako najavljuje, njegova misija nije završena.

Avgustovski „oslobodioci“ hoće da obesmisle Ustav. Žele da ponište svaki napredak do sada ostvaren i vrate sve na pređašnje stanje, kada je „cvjetao“ srpski fašizam, devedesetih. Misle da se mogu ispraviti greške. To su oni koji javno žale što su „pustili Crnu Goru da ode“  i koji obećavaju da će je vratiti. Međutim, to je nemoguće.

Plan neprijatelja Crne Gore će propasti. Zašto? Moderna Crna Gora dijeli sudbinu Slobodnog svijeta za koji je vezala svoju budućnost – svijeta slobodnih društava i emancipovanih pojedinaca. Crne Gore će biti do tada do kada bude Slobodnog svijeta. A to znači dovijeka!

Naša će rijeka nastaviti da teče. Mulj će opet pasti na dno.