Piše: Jovan Nikolaidis
- „Bajram mubarek olsun. Neka Allah dželešanum vama i vašoj porodici podari radost i veselje.“
- „Hvala, komšinice. Pa, bujrum.“
- „Imalo se gdje, akobogda, od sad pa do vijeka...“
U svojoj Bosni naučila je mnoge vjerske običaje pri posjetama muslimanima. Vaspitanjem i naukom ateista, pristojnošću i blagošću gospodstvena, čitavo jutro je obigravala komšijske kuće. Nasmijana i uredna, sa lijepom riječi sred religioznog svijeta.
U korpicama na stolu bomboni iz Turske, na pjadelama preslatki kadaif, baklave sa prezlom i orasima, raznobojni sokovi nasuti u čašama koje domaćica raznosi od gosta do gosta, uz naklon. Malo se govori, šapatom se komentariše sinoćnja nesanica: bijaše zadnji dan posta, sa lica žena cijedi se tanka linija ružičastog pudera...
- Sparina je, aman ja Rabbi! Ubrani bože, tobe ja Rabbi, tobe estagfirullah, od pristigle napasti, moja nevjesta!
- Nije dobro, nije, da ne povjeruje živ čovjek, umjesto da se živi i radi, jad odozgo i odozdo, i silna skupoća, a gdje da se miran čovjek skloni?”
Drhte iznemogle ruke starica koje nose posluženje, patrijarhalna stidljivost i starinsko gostoprimlje, ne od zla srca, već iskonskog straha, kako se već sirotinja sagiba pred silnima. Naučio se ovaj blagorodni svijet takvom ponašanju osornih pravoslavaca.
(odlomak iz duge proze)
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR