Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Rusija je u junu 2023. postala nalik Rusiji u martu 1921. Današnji Rostov kao da je Kronštat, pored Peterburga, prije sto i nekoliko godina. Neke stvari u Rusiji ponavljaju se nevjerovatnom sličnošću.
Kronštatski ustanak, poznat i kao Kronštatska pobuna, bio je, marta 1921. oružani ustanak garnizona Kronštatske tvrđave, posada brodova Baltičke ratne mornarice i građana protiv boljševičke diktature i ekonomske politike toga vremena, poznate kao "ratni komunizam".
Događajima na ostrvu Kotlin, koje je bilo glavna pomorska baza na Baltičkom moru, prethodili su ozbiljni unutrašnji problemi sovjetske države: prisvajanje viška prihoda svih građana i kolaps industrije, kao i političke nesuglasice unutar same boljševičke partije.
Buntovnički duh baltičkih mornara, koji su aktivno učestvovali u revolucionarnim događajima od 1906. godine i koji je jedan od poznatih boljševičkih vođa, Lav Trocki, nazvao „ljepotom i ponosom ruske revolucije“, ponovo se pojavio u februaru 1921. kada je skupština timova ratnih brodova "Sevastopolj" i "Petropavlovsk" usvojila rezoluciju koja je uključivala političke zahtjeve:"Vlast Sovjetima, a ne partiji boljševika"! Potom je to podržano na sastanku u centru cijele ratne pomorske baze u Kronštatu. Nakon što su se pojavile glasine o namjeri boljševika da silom uguše ustanak, u tvrđavi je stvoren Privremeni revolucionarni komitet koji je preuzeo punu vlast u gradu.
Ustanak u Kronštatu radosno su dočekali ruski emigranti, koji su se spremali da podrže antiboljševičke akcije mornara. Dana 7. marta, nakon zahtjeva vlasti Sovjetske Rusije za "trenutnom i bezuslovnom predajom" pobunjenika, dijelovi Crvene armije krenuli su u napad na ostrvo, koji se završio neuspjehom. Grupa je potom pojačana novim vojnim jedinicama. Tokom drugog napada, boljševičke trupe su uspjele, uprkos značajnim gubicima, da zauzmu tvrđavu, nakon čega su počele masovne represije u gradu. Osam hiljada pobunjenika uspelo je da pobjegne u Finsku.
Ruski predsednik Boris Jeljcin je 1994. rehabilitovao učesnike "Kronštatskih događaja".
Treba shvatiti da su baltički mornari bili vojna okosnica svih političkih snaga koje su srušile Rusko carstvo tokom februarske buržoaske revolucije 1917. i da su bili glavna vojna snaga boljševika koji su izvršili Oktobarsku socijalističku revoluciju u Peterburgu 1917. preuzevši vlast u cijeloj zemlji vojnim udarom. Baltički mornari su kasnije postali glavna vojna snaga Crvene armije, koja je tokom građanskog rata 1918-1920. pomogla boljševicima da dobiju rat. To znači da je ustanak bio usred vojnih formacija najlojalnijih boljševicima, koji su samo htjeli donijeti dobro cijelom narodu, a ne siromaštvo koje je donosila komunistička vlast na čelu sa Vladimirom Lenjinom. Mornari Baltičke flote pobunili su se jer su se tri teške godine borili za bolji život svih ljudi. I pokazalo se da su za vrijeme vladavine boljševika svi počeli živjeti mnogo gore nego u vrijeme carske Rusije.
Vladimir Lenjin je neposlušnost mornarice ocijenio kao smrtnu opasnost za vlast boljševika. Lenjin i vođstvo boljševičke partije proglasili su baltičke mornare izdajicama, iako su im oni svim snagama pomagali u izvođenju dvije revolucije 1917. i još jedne 1905-07. godine kao i dobijanje krvave pobjede u građanskom ratu.
Vladimir Putin, kao sljedbenik boljševičkog rukovodstva, gdje je, pored Lenjina i Trockog, bio i Staljin, Vagnerovu grupu i njenog vlasnika Jevgenija Prigožina lično je nazvao izdajicama, iako je ta grupa učinila najviše za interese Moskve na bojnom polju u Ukrajini. Znamo šta je potaklo Jevgenija Prigožina da opiše ministra odbrane Šojgua i komandanta Generalštaba Gerasimova kao nesposobne i izdajnike koji su uvukli Rusku Federaciju u nepotreban rat u Ukrajini. U principu, svi to znaju, uključujući i visoko političko rukovodstvo Ruske Federacije, ali se niko nije usudio to otvoreno reći, kao što je to učinio šef Vagnera.
Čak i ako je vojska Vagnerove grupe zauzela Rostov i Voronjež, teško će se probiti do Moskve ako ne dobije barem djelimičnu podršku naroda. Nakon obraćanja predsednika Vladimira Putina ruskom narodu, svi Prigožinovi prijatelji brzo su se odrekli veza sa Vagnerovim šefom. Putin i njegovo blisko okruženje pokušavaju da eliminišu svakoga ko se usuđuje da otvoreno kaže zbog čega je zaista započeo ovaj krvavi rat. Zato je očigledno da Vagnerova grupa može očekivati sudbina baltičkih mornara od prije vijek.
Ne znam da li su Prigožin i ko god da stoji iza njega vidjeli nakon 16 teških mjeseci krvavog rata zašto je Rusija počela kopati sebi grob na ukrajinskom ratištu? Samo konstatujem neočekivanost i važnost činjenice da se u Rusiji neko usudio da kritički razmišlja, makar se radilo i o klasičnom kriminalcu. Vagnerova vojska nema avijaciju, ali ima motivaciju. Nakon Putinovog dramatičnog obraćanja i u ovom okruženju moguća promjena stava mnogih vojnika.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR