Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Biro Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope (PSVE) osnovao je Specijalni komitet za ukrajinsku djecu. Otmica djece je već postala element državne politike Moskve. Sa privremeno okupiranih teritorija izvedeno je najmanje 20.000 maloljetnih državljana Ukrajine koje okupatori pokušavaju nasilno pretvoriti u Ruse. U Ruskoj Federaciji, ukrajinskoj djeci se mijenjaju imena i prezimena i onda se ilegalno usvajaju. Čak je i porodica šefa frakcije "Pravedna Rusija - Za istinu" ruske Državne dume Sergeja Mironova prisvojila dvoje djece iz Ukrajine.
U postupcima Mironova nema ni pravednosti ni istine, iako se tako zove parlamentarna frakcija na čijem je čelu. U Rusiji polovina pojmova ne odgovara stvarnosti u kojoj zemlja živi. Svijet prepoznaje i shvata veličinu ovog problema. Međunarodni krivični sud izdao je naloge za hapšenje Vladimira Putina i tzv. "dječijeg ombudsmana" Ruske Federacije Ljvove-Belove za ilegalno uklanjanje ukrajinske djece. Pritisak svjetske zajednice na Rusiju počinje da daje rezultate. Mnogo djece je već dovedeno kući.
Priča o već spašenom Boganu Jermohinu, koji je sam pokušao da pobjegne, zbog čega su okupatori htjeli natjerati da uđe u ruski vojni registar, naišla je na pažnju široke javnosti. Ukrajinska strana očekuje da će Specijalni komitet PSVE za djecu iz Ukrajine postati djelotvoran alat za suzbijanje prisilnog premještanja maloljetnih Ukrajinaca u Rusku Federaciju, a da će doprinijeti i naporima Kijeva da vrati djecu koju je Moskva otela kod sebe u domovinu.
Drugi veliki problem ovog rata je razmjena zarobljenika. Proces razmjene zarobljenika sa Ruskom Federacijom odvija se tokom čitavog perioda vojne agresije na Ukrajinu, iako ponekad sa značajnim pauzama zbog nezainteresovanosti ruske strane. Do danas je izvršeno 48 razmjena zarobljenika, u sklopu kojih je iz ruskog zarobljeništva bilo moguće vratiti 2.598 vojnih i civilnih talaca. Ljudski život i sloboda su najveći prioritet, pa Ukrajina čini maksimalne napore da oslobodi svoj narod iz zatočeništva.
Vraćeni su i oni koje Moskva nije imala namjeru da se vraćaju iz ruskog zarobljeništva - vojnici puka Nacionalne garde „Azov“, demonizirani ruskom propagandom, koji su herojski branili Mariupolj, i mnogi drugi, osuđeni na ruskim sudovima. Pregovori o razmjeni su uvijek teški i netransparentni.Rad na oslobađanju zatvorenika iz zatočeništva se nastavlja kontinuirano. Treba shvatiti da je razmjena zarobljenika izuzetno složeno i osjetljivo pitanje u svim fazama njenog provođenja – od pripremnog procesa do same razmjene. Kijev je spreman da razmijeni hiljade zarobljenih ruskih osvajača, za koje se na ukrajinskoj teritoriji mora graditi sve više pritvorskih objekata. Međutim, Moskva ne žuri da ih preuzme.
Rusija namjerno blokira nove razmjene zarobljenika. Tako Kremlj pokušava da isprovocira ukrajinske porodice, umorne od čekanja na povratak svojih rođaka iz ruskog zarobljeništva, na proteste. Ali uprkos tome, državni organi Ukrajine rade danonoćno na oslobađanju svih ukrajinskih državljana koje drži država agresor, kao i na pružanju sveobuhvatne pomoći i podrške braniteljima domovine nakon njihovog povratka kući. Kako bi saznali sudbinu nestale osobe, građani se obraćaju Koordinacionom štabu koji je uključen u rad i pruža maksimalnu podršku u rješavanju problema.
Ova ustanova prima rodbinu ratnih zarobljenika i nestalih lica i pruža pravnu i psihološku pomoć, kao i druge dostupne informacije. Ali da bi se zaustavio nestanak i deportacija ukrajinske djece u Rusiju i sveo na nulu broj ratnih zarobljenika i osoba nestalih kao rezultat neprijateljstava, potrebno je zaustaviti rusku agresiju i poslati ruske trupe kući na njihova mjesta prebivališta. Za to je neophodno prekinuti rat pod uslovima povratka ruskih trupa nazad u Rusku Federaciju.
Međutim, Moskvu ne zanimaju druge opcije za završetak rata osim potpunog poraza i uništenja ukrajinske državnosti. Retorika o spremnosti Kremlja za pregovore samo je pokušaj da se Ukrajina i njeni saveznici obmanu kako bi se kupilo vrijeme. Putin se kladio na rat do iscrpljivanja. Ne štedi svoje vojnike, koje šalje u sigurnu smrt na hiljade, i čeka da se Zapad umori od podrške Ukrajini. On to čini namerno, šireći u zapadnim prijestonicama preko agenata svog uticaja mišljenje da je podrška ukrajinskim oružanim snagama nepotrebna, govoreći da je to skupo za zapadne zemlje.
Međutim, cijena zaustavljanja agresora stvarno je visoka. Moskva je pripremala svoju vojsku da istovremeno vodi rat velikih razmjera sa svim zemljama NATO-a. Ali sada, umjesto armija svih zemalja NATO-a, ruski vojni udar drže samo Oružane snage Ukrajine. Stoga će demokratski svijet morati platiti cijenu pobjede nad ruskim agresorom zarad očuvanja međunarodnog pravnog poretka i postizanja trajnog mira. Koraci Zapada ka evropskim i evroatlantskim integracijama Ukrajine su takođe efikasan odgovor na ponovljene napade Kremlja i uništavanje drskih planova Rusije da zauzme stranu teritoriju. Međutim, Zapad treba da odluči da li podržava Ukrajinu koliko joj je potrebno, kako je zvanično rečeno, ne precizirajući šta je potrebno, ili će NATO konačno izjaviti da će podržavati Kijev do njegove pobjede.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR