Ulcinj je pod opsadom

Za Antenu M piše: Edon Alibegu

Vjekovima je Ulcinj bio uporište albanskog identiteta — grad koji je preživio carevine, pregrmio ratove, pružio utočište prognanima i štitio svoj narod od patnje i nestanka. Od kamenih bedema Starog grada do zlatnih obala Velike plaže, Ulcinj nikada nije bio samo geografska tačka. Bio je sjećanje. Bio je smisao. Bio je dom.

Danas, Ulcinj je ponovo pod opsadom — ne od strane okupatorskih vojski niti kroz politički kolaps, već kroz tiho potpisane sporazume. Kroz moć koja se sprovodi bez ikakve transparentnosti. Ovo nije samo lokalno pitanje niti regionalni projekat. Ovo je ispit. Ispit demokratije. Ispit poštovanja. Ispit koji pokazuje da li se historija i prava malih zajednica mogu zanemariti pred licem stranog kapitala.

Dana 28. marta 2025. godine, Vlada Crne Gore potpisala je dugoročni ugovor o zakupu sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kojim se Velika plaža, delta rijeke Bojane i potencijalno Ulcinjska solana ustupaju na period od 99 godina — skoro jedno stoljeće. Ova odluka donijeta je bez javne rasprave, bez konkurentskog tendera i bez procjene uticaja na životnu sredinu. Građani Ulcinja — od kojih je više od 75% albanskog porijekla — nisu bili ni obaviješteni, a kamoli pozvani da učestvuju u odlučivanju o budućnosti svoje zemlje.

Ne smijemo zaboraviti: upravo su Albanci iz Crne Gore dali odlučujuće glasove za nezavisnost, otvorenog uma i čistog srca — ne kao stranci, već kao autohtoni stanovnici, kao ravnopravni nosioci zajedničke budućnosti. Stali smo uz suverenu Crnu Goru u uvjerenju da ćemo graditi državu u kojoj svaki glas ima težinu, gdje se različitost poštuje kao vrijednost, i gdje nijedan građanin nije zaboravljen. Kao bivši izvršni direktor Albansko-američkog udruženja Ulcinja, dao sam sve od sebe da se ta nada poštuje — organizujući zajedno proslavu Dana nezavisnosti Crne Gore u Gradskoj kući Njujorka, ne samo da obilježimo državnost, već i da istaknemo ulogu Albanaca i svih manjina u njenom razvoju.

Ali kada se ovakve odluke donose iza zatvorenih vrata — bez našeg znanja, bez našeg pristanka — to šalje poruku da je naše povjerenje zloupotrijebljeno. Da je naš glas uslovljen. Da naša uloga u izgradnji države prestaje onda kada neko drugi odluči da se naša zemlja može prodati.

Ono što Vlada naziva “valorizacijom” u stvarnosti predstavlja komercijalizaciju kulture, tiho brisanje građanskog glasa i uništavanje ekosistema koji je za generacije bio svetinja. To nije razvoj — to je raseljavanje. Nije napredak — već brisanje.

Ulcinj je kroz istoriju bio primjer suživota — Albanaca, Crnogoraca, komšija i prijatelja — povezanih ne savršenim skladom, već zajedničkom istorijom i dubokom vezom sa zemljom. Obalni pojas koji je predmet ovog sporazuma — Velika plaža, delta Bojane, Ulcinjska solana — nije samo ekonomski važan. To je međunarodno zaštićeno ekološko područje, bogato rijetkim vrstama, migratornim pticama, pješčanim dinama i močvarama koje ublažavaju klimatske promjene. Ovaj prostor je ključan ne samo za životnu sredinu, već i za kulturni kontinuitet i ekonomsku suverenost našeg grada.

Svako ljeto, naša dijaspora se vraća — iz Kosova, Albanije, Australije, Njemačke, Švajcarske, Sjedinjenih Američkih Država — ne kao turisti, već kao porodica. Ispunjavate ulice, kafiće, plaže; ulažete, gradite, podržavate lokalnu ekonomiju i iz godine u godinu održavate duh Ulcinja živim. Vaše prisustvo nije teret — ono je izvor života za ovaj grad. Vi niste stranci — vi ste produžetak srca Ulcinja. A ipak, i vaš glas — kao i glas cijele zajednice — bio je isključen.

Moja porodica živi u Ulcinju više od jedanaest generacija. To nije bajka — to je živa stvarnost. I kao mnogi drugi, želim da moja kćerka jednog dana prošeta tom zemljom znajući da ona i dalje pripada njenom narodu. A ipak, korak po korak, ta zemlja se prepušta privatnicima — u tišini, u ime “razvoja” — dok oni koji su je čuvali vjekovima ne dobijaju ništa osim privremenih poslova sa niskim platama i bez stvarnog učešća u odlučivanju.

Ovo nije strategija održivog razvoja. Ovo je put ka isključenju.

Braćo i sestre iz dijaspore: vi ste nosili Ulcinj u srcima i djelima decenijama. Sada je vrijeme da ga branite.

Pišite svojim političkim predstavnicima. Razgovarajte sa liderima zajednice. Podijelite ovu poruku. Potpišite peticiju:

 change.org/p/stop-devastaciji-velika-plaža-za-buduće-generacije-ne-za-privatne-interese

Ovo nije samo pitanje Ulcinja. Ovo je pitanje kako se donose odluke, ko ima koristi od njih i da li smo spremni da ustanemo kada ono što najviše volimo bude ugroženo.

Robert F. Kennedy je jednom rekao:

„Svaki put kada se čovjek zauzme za neki ideal, ili djeluje da bi poboljšao život drugoga... on šalje mali talas nade, i kada se ti talasi spoje iz miliona izvora hrabrosti i odlučnosti, oni stvaraju struju koja može srušiti i najjače zidove ugnjetavanja i nepravde.”

Neka Ulcinj bude taj talas. Neka ovaj trenutak bude naša struja.

Moramo biti jasni:

Ne tišini.

Ne izdaji.

Nećemo biti žrtve.

Ne prodaji onoga što nikada nije pripadalo vama.

Ulcinj nije na prodaju. Ne za 99 godina. Nikada.