Uskršnja čestitka Jovana Mićovića

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Uoči svakog vjerskog praznika Jovan se javi. Tradicionalno. Dosljedno. Nije Jovan iznevjerio horizont očekivanja ni u svojoj uskršnjoj čestitki. Tradicionalno Jovan Mićović ne služi Hristu. Tradicionalno Jovan Mićović služi velikosrpskom nacionalizmu. Njegova politička obraćanja pastvi nikad nijesu naročito značila. Čak ni najpokornijim sljedbenicima svetosavske doktrine. Prosto, Jovan nije Amfilohije, koji je svoje političke i parareligijske nastupe znao učiniti zanimljivim. Sve u vezi s Jovanom Mićovićem je lažno.

Tako i mržnja koju izliva u svakom svom javnom iskazu nalik je glavi maslačka, i rasprši je prva naredna vijest. O vremenu, saobraćaju, ili pak stajlingu Milojka Spajića, koji je, kako objavljuje „Pobjeda“, savjesno nas izvještavajući o gorućim životnim pitanjima, ocijenjen čistom peticom! Da nije elegantnog Milojka, možda bi Jovan Mićović i njegova mržnja trajali bar koliko i neki od gafova Ane Brnabić. Ipak, saznanje da Mićović nikad nije bio autoritet ni sebi podređenim sveštenicima, ne znači da mu je dozvoljeno izmišljati Njegoševe „posljednje želje“, relativizovati i braniti zločine.

U svojoj tobože uskršnjoj čestitki, a zapravo golom političkom govoru, Mićović poziva na obnovu tzv. Njegoševe kapele, koja nije Njegoševa već kapela Karađorđevića. Tradicionalno bljujući vatru na komunizam, za čije su tajne službe kao doušnici radili crkveni prvaci. Ne znam je li među njima i Mićović, ali jeste vodeći sijač mržnje i svetosavski ideolog Jovan Markuš, nekad visoki funkcioner SKJ (Savez komunista Jugoslavije). I gomila postradalih srpskih političara u Crnoj Gori, koji su svi do jednoga bili članovi SKJ. Osim papagajske mantre o kapeli Karađorđevića, Mićović se, u maniru kandidatkinje za mis, pomolio za mir u svijetu. Pa je tako blagoslovio one koji su „započeli dijalog o pravednom miru u Ukrajini i Palestini“.

Agresiju na Ukrajinu i genocid nad Ukrajincima Mićović objašnjava „nasiljem nad sveštenstvom, otimanjem hramova, skrnavljenjem svetinja“ i svakojakim drugim zalima koja trpi „kanonska Ukrajinska pravoslavna crkva“. Kad sve to prestane nastupiće „pravedni mir“, kazuje nam Jovan Mićović. Vjerujem da je narativ o ugroženom sveštenstvu, otetim svetinjama i kanonskim crkvama svima dobro poznat. Istim bezočno konstruisanim lažima pravdali su sveštenici Srpske crkve i genocid u Srebrenici '95. 2025. genocid nad Ukrajincima je posljedica nasilja nad sveštenstvom. Genocid koji Izrael u kontinuitetu čini nad Palestincima posljedica je tragičnog nesporazuma? Kao u antičkim dramama. I o kakvim kanonima i raskolnicima govori Jovan Mićović, koji je, kako je Antena M već pisala „kao odrastao čovjek kršten u Makedonskoj pravoslavnoj crkvi (MPC) – čiju autokefaliju SPC ne priznaje“.

I dok nam Jovan Mićović drži slovo o kanonu i Hristu, Ura drži čas o zakonima i Ustavu. O patriotizmu. Ista ona Ura koja je Mićoviću i njegovim beogradskim patronima, gazeći Ustav, tzv. Temeljnim ugovorom poklonila crnogorske hramove. Valjda Velika plaža vrijedi više od crnogorskog sakralnog blaga, pa nekadašnja ministarka Novaković lamentira nad „zakonima bačenim pod noge“?!

A ko je 2020. Crnu Goru bačio pod noge? Ko je Crnu Goru bačio na koljena? I sve to dok se premijer Spajić, obučen za čistu peticu, zajebava s poslanicima i Skupštinom Crne Gore, a njegovi partijski poslušnici krevelje usred izlaganja građanskih aktivista. I sve to dok Jakov Milatović lično prima novinarku „Vijesti“, kojoj je upućena prijetnja. A što s novinarima koji nijesu novinari režimskih medija? Što s novinarima kojima su tužioci i SDT crtali mete? Što, recimo, s Danicom Nikolić, kojoj kriminalci godinama prijete? Konkretno, sa sve ceduljom i porukom da će stradati ako nastavi da piše? Jesu li neki novinari jednakiji od drugih? U konačno slobodnoj i demokratskoj Crnoj Gori? Je li život novinara koji nijesu pod kontrolom režima manje vrijedan od života onih drugih? Jesu li „Vijesti“ iznad svih ostalih? „Vijesti“ koje tako dirljivo i toplo pišu o „učenicima vjeronauke pri Crkvi Svetog Đorđa, koji na Veliki petak, u tišini ukrašavaju vaskršnja jaja, pod budnim okom svoje vjeroučiteljice“?

Vaistinu divan literarni pasaž. Vaistinu iz tame DPS tiranije vaskrsla Crna Gora.