Piše: Iliriana Gjoni za Carnegie Endowment - Strategic Europe
EU ima problem.
Lakši, brži i finansijski jači igrači poput UAE-a (Ujedinjeni Arapski Emirati)– nakon Kine i Rusije – šire svoj uticaj u neposrednom evropskom susjedstvu – ne izjavama ili diplomatijom, već konkretnim sporazumima, neposrednim ulaganjima kapitala i vidljivim razvojnim projektima.
Dok EU govori o mukotrpnim i sporim reformama i mjerilima, drugi djeluju brzo i ambiciozno, preoblikujući političku i ekonomsku sliku na terenu.
Takav primjer sada je Crna Gora, i to indikativan. U martu 2025. premijer Milojko Spajić potpisao je sporazum o saradnji u turizmu i razvoju posla sa nekretninama sa UAE-om – sa dalekosežnim posljedicama. Burj Khalifa (Dubai) blistala je u bojama crnogorske zastave, a premijer je najavio trenutak transformacije za državnu privredu, sa početnom investicijom koja je varirala od 30–35 milijardi eura (33,8–39,4 milijarde dolara).
Ogledni projekat bio bi razvoj masovnog turizma i infrastrukture na Velikoj plaži (albanski: Plazhi i Madh) u Ulcinju (albanski: Ulqin) - jednom od posljednjih nerazvijenih dijelova jadranske obale. Sporazum je, pod budnim okom javnosti, ubrzo počeo da se raspada: brojke su povučene, uslovi upitni, a metode - maglovite, centralizovane i ubrzane - izazvale su negativne reakcije građana, lokalnih čelnika i civilnog društva.
Protesti koji su izbili nijesu bili samo iskaz bijesa. Bili su dokaz građanske zrelosti i demokratskih očekivanja. Ljudi su se mobilisali, ne protiv stranih ulaganja kao takvih, već protiv njihove koncentracije u rukama nekolicine, a protiv marginalizovanja javnog interesa kao i protiv modela razvoja koji lokalnu zajednicu čini nevidljivom. Ti glasovi zaslužuju više od priznanja: zaslužuju politički i finansijski odgovor.
EU je mogla odmah iskoristiti ovu građansku i političku mobilizaciju, ali nije. Nije prekasno, iako to zahtijeva reviziju pristupa Evropske komisije proširenju i njenog odnosa sa zemljama kandidatima tokom tog procesa, kao i načina na koji koristi svoju ekonomsku i razvojnu moć.
Crnogorski predsjednik, Jakov Milatović, odbio je da potpiše sporazum uprkos ratifikaciji u parlamentu, navodeći probleme u vezi sa transparentnošću, potencijalnim uticajem na životnu sredinu i usklađenost sa strateškim interesima zemlje. Nacrt sporazuma ponovo je vraćen u parlament, dovodeći projekat u neizvjesnost. No, ovo otvara strateški prozor i priliku za EU da se umiješa- i to ne samo da kritikuje sa strane, već da ponudi smislene alternative, utemeljene na demokratskim procesima, zaštiti životne sredine i osnaživanju zajednice.
Velika plaža nije bilo koja parcela zemlje. Nalazi se u srcu Ulcinja, opštine sa većinskim albanskim stanovništvom, sa dubokom kulturnom baštinom i dugom istorijom isključenosti iz nacionalnih razvojnih strategija. Region uveliko zavisi od sezonskog turizma, a ovo područje - javni priobalni pojas - dugo je služio kao zajednički privredni i kulturni prostor. Prijedlog da se to pretvori u luksuzno ljetovalište, koji vodi jedan unaprijed odabrani strani investitor sa kojim se pregovara iza zatvorenih vrata, predstavlja egzistencijalnu prijetnju - ne samo lokalnim izvorima prihoda, već i osjećaju identiteta i vlasništva tog mjesta od strane ljudi koji tamo žive.
Raseljavanje se ne događa uvijek uz prijetnju oružjem; ponekad stiže i u obliku vile na obali.
Ekološki ulozi nijesu ništa manje značajni. Obala Velike plaže nalazi se na ušću delte rijeke Bojane, prekograničnog ekološkog koridora koji Crna Gora dijeli s Albanijom - i dom je više od polovine crnogorskih autohtonih vrsta ptica. U blizini se nalazi i ulcinjska Solana koja predstavlja jedno od najvažnijih staništa za ptice selice na Mediteranu. To nijesu marginalni prostori; oni su ključni za biodiverzitet regiona i obaveze koje Crna Gora ima prema EU.
Problem sa sporazumom sa UAE nije samo u njegovom uticaju na okolinu, već i u njegovim proceduralnim i strukturnim nedostacima. Čini se da sporazum, koji je dostupan na crnogorskom i engleskom jeziku, daje značajne izuzetke od pravila javnih nabavi i favorizuje unaprijed odabranog investitora. Predstavlja primjer modela razvoja koji daje prioritet pristupu elite, brzini i spektaklu - nad transparentnošću, fer konkurencijom ili javnim nadzorom. Za zemlju koja aktivno pregovara o zatvaranju Poglavlja 5- pravne stečevine EU o javnim nabavkama, takav potez potkopava i pravnu usklađenost i politički kredibilitet.
To takođe osnažuje i širi regionalni obrazac takozvanog korozivnog kapitala: strana ulaganja koja se naizgled čine korisnim, ali koja u praksi slabe institucionalnu otpornost, centralizuju moć i stvaraju dugoročne zavisnosti. Ta su ulaganja privlačna upravo zato što su brza i nekomplikovana - ali dolaze na štetu suvereniteta.
I tu EU ima priliku, ne samo da se kritikuje, već i da predvodi.
Ulcinj bi mogao postati pilot mjesto za EU, kako bi se pokazalo kako izgleda smisleno članstvo - mnogo prije formalnog pristupanja. EU bi tamo mogla aktivno podržavati alternativne modele razvoja, uključujući ulaganja u ekoturističku infrastrukturu. Takođe bi mogli pomoći u pilotiranju participativnih modela urbanog planiranja koji uključuju lokalne stanovnike, opštine i civilno društvo, kao i demonstraciju članstva u EU sa opipljivim uslovima.
Takve akcije ne bi samo odražavale evropske vrijednosti; bile bi predstavljale njihovo otjelovljenje. Ulcinj je takođe idealan, jer je geografski pozicioniran da služi kao most između Crne Gore i Albanije, trenutnih lidera u pristupanju EU. Prekogranična saradnja u turizmu, kulturne rute koje povezuju zajednička mjesta nasljeđa i očuvanje okoline mogli bi transformisati teret regulatorne reforme za zemlje kandidate - u zajedničke prilike.
Crnoj Gori trebaju ulaganja - i za neke, ponuda UAE-a može izgledati kao brza pobjeda. Ali strateška autonomija nije samo reći “da” onome ko ponudi najviše; radi se o izgradnji legitimiteta, otpornosti i povjerenja sa terena - ka naviše.
Velika plaža nije samo ekološko blago, već je i linija razdvajanja između dvije budućnosti.
Crnogorski parlament konačno glasanje o sporazumu zakazao je za 29. maj. EU ne mora graditi kule iz Dubaija da bi bila konkurentna. Mora djelovati u svom neposrednom susjedstvu - brzo, mudro i vidljivo- prije nego što neko drugi tamo izgradi budućnost umjesto nje.
Autorka, Iliriana Gjoni istraživačica je i analitičarka Carnegie- Strategic Europe, u čijem je fokusu interesovanja - proces proširenja EU i politike na Zapadnom Balkanu! Rođena je Ulcinjanka.
Originalni naslov njenog teksta glasi : "Montenegro’s Gulf Deal: A Strategic Lesson for the EU" (Crnogorski Zalivski sporazum: Strateška lekcija za EU)
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR