Blitzkrieg aktuelnog režima

Za Antenu M piše Đorđe Šćepović:

Pokušao je ovih dana režim da privede kraju ono što je 2020. uspostavljeno kao jedna od ključnih programskih tačaka. A to je gašenje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Tako smo na śednici vlade svjedočili tzv. blitzkriegu, iliti „munjevitom ratu“, koji je ništa drugo do popularan naziv za operativnu doktrinu koja napada koristeći brzinu i iznenađenje, a sve ne bi li onemogućila neprijatelja da se brani, i ne bi li ga demoralisala. Ipak, blitzkrieg, koji su u Drugom svjetskom ratu rabili nacisti, a kasnije njegov koncept usavršavali sljedbenici nacističke ideologije, ovog puta nije uspio. FCJK nijesu uspjeli iznenaditi, a tek su bili miljama daleko od demoralisanja ljudi koji se punih pet godina bore za goli opstanak. Ne svoj, već opstanak jedine visokoškolske institucije koja od 2020. upozorava na ambis u kojem smo i ogoljava pošast koja vlada Crnom Gorom.

Zaboravili su kreatori ove sulude ideje da ljudi s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost nijesu odustali od svojih principa ni kad ih je Tužilaštvo zbog izgovorene istine gonilo po službenoj dužnosti, a na zapovijed Srpske crkve, ni kad su gubili sudske sporove od knjižarskih i izdavačkih tajkuna, koji su gazili autorska prava i bezočno krali, ne bi li sebi pribavili materijalnu korist, ni kad im je Vesna Bratić ukinula plate, ni toliko puta od, ali i do 2020. godine. A bilo je vlažnih snova o gašenju FCJK i ranije. Nije da nije. I prije avgustovskog prevrata čest gost ove institucije bile su razne inspekcije. Ipak, inspektori bi uvijek odlazili praznih ruku. Nezavršena posla. Jer, od osnivanja FCJK sve je rađeno u skladu sa zakonom. Dakle, pokušaj blitzkriega unaprijed je bio osuđen na propast. A da su samo još jednom javnosti ogolili svoje namjere, istog dana shvatili su i oni koji žele ugasiti FCJK. Osim odgovora Fakulteta, dobili su gomilu odgovora od ljudi koji ne pripadaju ovoj instituciji, ali razumiju njen značaj, i razumiju posljedice koje bi uzrokovalo gašenje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Za razliku od Univerziteta Crne Gore, čije finansiranje nikad nije bilo upitno, jer je na njegovom čelu agent ruskih i srpskih tajnih službi, FCJK je kamen u cipeli, trn u oku, i glas koji narušava harmoniju akademske zajednice. Ako ste čitali Kišov esej o angažovanom i neangažovanom intelektualcu, onda znate da ćete ovog drugog naći jedino na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost. Kad govorimo o prosvjetnom sistemu dabome. Čast izuzecima iz drugih ustanova, ali, ipak, to su rijetki izuzeci. Incidenti.

Apsurdna je i sama pomisao režima da će brutalnim atacima na ovu instituciju i ličnu egzistenciju profesora ostvariti svoj san, a san je da profesori ne govore, ne pišu, da stave povez na oči i plutani čep u uši. Da su sebe nadredili nacionalnim i profesionalnim interesima, oni bi 2020. pozdravili slobodu, a minulih pet godina potrošili braneći klerofašizam. Bili bi režimski glasnogovornici, baš kao oni koji ne mogu sakriti razočaranje što je propao još jedan pokušaj zatiranja bastiona crnogorskog identiteta i kulture. Najznačajniji slavisti svijeta raduju se svakom dolasku na Cetinje, i svakoj saradnji s FCJK, dok neki Srdan, Emilo i slični propali novinari plaču nad neuspjelim desantom na FCJK. Pritom i masno lažu. Po navici dabome. Kažu kako FCJK ne pohode inspekcije, iako je tamo inspekcija boravila više nego u svojoj kancelariji. Kažu kako FCJK ne radi po zakonu, iako su Srdanove laži raskrinkane čim ih je objavio u tabloidu Vijesti. Dok je još lagao za Vijesti. Dok nije poslužio svrsi jeftinog propagandiste. Čini se da je Srdan mazohista, pa mu nikad dosta istine na svaku njegovu laž. Plaču Srdan i Emilo, potok suza prolivaju, kunu oči svoje, oči svoje da ne bi gledale! Kao Tramp nakon saznanja da nije dobio Nobelovu nagradu za mir! A tako se borio za mir u svijetu. Da je, recimo, zapalio vatre na Bliskom Istoku, a nekoliko hepo kocki gurnuo u peć u Ukrajini. Borio se Tramp za mir koliko Srdan i Emilo za istinu i demokratiju. No, ako ste pomislili da je Emilova škola novinarstva nepovratno ostala u 90-im, pogledajte Srdana! Samo fali šešir, i loša zbirka poezije. I Srpska kuća, kojom će upravljati. Opsesija Fakultetom za crnogorski jezik i književnost već je tu. I samo će rasti. Frustracija ličnim neuspjehom i uspjehom Fakulteta samo će rasti. U svijetu nauke značaj FCJK samo će rasti.

Jer, ništa od blitzkriega, Srdane. Nacistička vlast ne garantuje i uspjeh svog ratnog koncepta. Svaki režim ima rok trajanja, jezik nema. To morate znati, srdani.