Vuksanović: Danas ne trijumfiramo, ali jesmo ponosni i radosni!

Piše: Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatske građanske inicijative

Danas ne trijumfiramo, ali jesmo ponosni i radosni.

Nismo vođeni mržnjom prema onima koji je ispoljavaju prema nama, već smo posvećeni novim paradigmama koje su pred nama. Zbog toga, iako malobrojni, nismo mali. Najbolje ćemo čuvati naš Dom kulture, čuvajući svoj hrvatski identitet i svoju Crnu Goru. A, čuvat ćemo i Rješenje kojim se nalaže da 'oslobodimo prostor od ljudi i stvari', kojim su mislili da nas istjeraju iz onoga i s onoga što su naši preci, prije više od stoljeća, sagradili za potrebe Hrvatske čitaonice Ljudevit Gaj i Hrvatskog sokola.

Među njima je bio i moj prađede Tripo Ucović, vođa upravo Hrvatskog sokola s početka XX. stoljeća. Zahvaljujući zajedništvu s Republikom Hrvatskom i premijerom Plenkovićem, kao i brojnim crnogorskim građanima, koji su tih dana iskazali spremnost da brane Dom kulture od nekulture, nije došlo do oslobađanja 'prostora od stvari i ljudi'. Ostali smo i ostat ćemo svoji na svome, ostat ćemo Hrvati u svojoj Crnoj Gori.

Jučer sam u telefonskoj komunikaciji zahvalio premijeru Plenkoviću na svemu, i ljudski i politički. Razumijevanje i podrška Hrvatske je snaga Hrvata u Crnoj Gori.

Jučer sam razgovarao i s premijerom Spajićem i zahvalio mu na naporu koji je uložio, a što je dovelo do pravednog rješenja statusa našeg Doma. Mnogo sam ga puta do sada napadao zbog neslaganja i pojedinih odluka, ali kako vodimo objektivnu politiku, jučer je bio dan za pohvalu. Uvijek smo tako nastupali i ostat ćemo dosljedni. Hvala mojim prijateljima, ministrima, Gordanu Grliću Radmanu i Ervinu Ibrahimoviću koji su svojim potpisom i angažmanom okončali ovaj proces.

Dragi Gordane, hvala ti što si bio s nama u mučninama borbe, za koju smo znali da ćemo je izvesti do pobjedničkog kraja, do pravde.

Dragi Ervine, danas te optužuju da si nešto poklonio i dao ono što nije tvoje onima čije to nije. Ne treba očekivati od njih da uvažavaju prava manjina, kad ne uvažavaju pravo ni na vlastiti dignitet. Isporučili su ga drugome, kao što žele isporučiti i svoju domovinu Crnu Goru. To je za njih prirodno. Zahvalni su ti, dragi Ervine, Hrvati u Crnoj Gori i sama europska Crna Gora.

Na kraju, ali i na početku, nemjerljiva zasluga za jučerašnji dan pripada čovjeku koji je pretrpio mnogo da bi se on i dogodio. On je Zvonimir Deković, moj prijatelj i politički suborac. Znam da se jučer radovao, danas već manje. Obuzet je novim planovima i ciljevima. Hvala mu.