Dopisništvo

Piše: Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,

Uvaženi Okrivljeni,

Obraćam se Vama i Bobiju, kao prekaljenim vizionarima i stratezima vaskolikog razvoja našeg Javnog servisa, nadaleko poznatog kao RTCG.

Vidim da je danas bilo svečano. I paradno. Otvoren Studio u Nikšiću, došle zvanice, stigao Predsjednik, valjalo ih je dočekati, čašicom razgovora okrijepiti i mudrim govorom pozdraviti. A, ko bi to drugi, osim Vas, mogao do naš “za fotelju zalijepljeni” Boris Nezakoniti. Od milošte zvani Bobi.

Elem, kao svaki dobroželateljni djelatnik Javnog servisa sa velikom radošću pristupila sam mom TV prijemniku kako bih s dužnom pažnjom propratila ovu dugo najavljivanu i željno iščekivanu ceremoniju. Svečano sam se obukla, kako i nalaže situacija, a koncentraciju sam podigla na maksimum kako ne bih propustila ništa od izgovorenog i učinjenog. E, sad, Borisa je malo teže slušat, ali ga je zato još teže prepričat. Sukladno tome, čvrsto usmjerenog fokusa, pratila sam radnju jer naš Boris “Strategiju razvoja” smišlja u letu. Ako koncentracija popusti dvije sekunde, umače projekat.

Dakle, uz sve te otežavajuće okolnosti, konsultujući tekst sa portala RTCG, kao ključnu stvar iz Raonićevog govora markirala sam da je otvaranje studija u Nikšiću “odgovor na metropolizaciju”. I sad je meni potpuno jasno zašto je Nevenka Macan, draga i uvažena koleginica, dobila otkaz. Nevenka je zagovornik metropolizacije! A, Boris je protiv toga. I potpuno je u pravu - jedino je logično i racionalno da ako si dopisnik iz Herceg Novog, ideš u Tivat. Svakog dana, trajektom. Pa, je li tako!?

E, sad, jedino me malo zbunjuje ono što sam čula - zašto je dopisnik iz Nikšića dobio stan u Podgorici? Aha, može biti da je to borba protiv “stambene metropolizacije”?!

Dakle, metropolizaciju smo riješili sad idemo na nastavak Strategije razvoja RTCG i ostale misterije.

Obznanio je danas Boris Nezakoniti da će RTCG, krajem ljeta, otvoriti dopisništvo u gradu Vašingtonu! Ko će to da finansira i u kojem dokumentu to piše, nemamo pojma. Ali, nek ide život. Ovdje je sve zategao, utegao, iskreirao, osmislio i sad je vrijeme da se pređe okean. Ako je suditi po ovdašnjoj organizaciji rada dopisništava, pretpostavljam da će taj hipotetički dopisnik živjeti u Njujorku. To je ta nekakva savremena, demetropolizovana organizacija rada i djelovanja. Normalno!

Samo se nešto pitam. Da li, zaboga, to naš Bobi sistematizuje neko buduće radno mjesto za sebe? Što da ne? Ako mu već nije “upalilo” da bude karijerni diplomata može vala da bude karijerni dopisnik.

Let’s Go, Bobi, možeš ti to!.

Kad uspijevaš da, upkos sudu i zakonu, neometano glumiš generalnog direktora RTCG, možeš vala i iz Vašingtona da izvještavaš. To ti je lako. Samo pogledaj nekoliko tekstova koji su objavljeni na portalu i udri. Evo, recimo, neka ti reper bude na primjer onaj tekst o “crnim trojkama”. Citiraš i potpišeš čovjeka koji o zadatoj temi nikakve izjave nije davao, niti ima kakve veze s tim. Ali, šta te briga. Ili, da navedemo primjer onog novinarskog izmišljaja, takođe sa portala. E, taj mi je omiljeni. Kad je trebalo da se naglasi podrška Andriji Mandiću u Parlamentu, uvedena je, jednokratno, nova forma - čitalac je kontaktirao Redakciju i izrazio želju da saopšti šta ga tišti i da će, ako se ne podrži Mandić, da pukne od tjeskobe i jada.

A Redakcija duševna, pa uvažila molbu. I objavila tekst. Građanin zavapio da se podrži Mandić! Pa, ko bi imao srca da odbije vapaj zabrinutog građanina? Konačno, dosta je više sa uštogljenim novinarskim pristupom. Uostalom, Raonić preferira takozvano može i ne mora novinarstvo, što u prevodu znači - ako nas uvate u laž, vadićemo se. Do tad, pravimo se mrtvi.

Uvaženi Docentu, da ne zaboravim da iskažem iskreno ushićenje činjenicom da ste izgladili odnose sa našim Predsjednikom. Dakle, sad ste Vi, Bobi i Milatović nešto kao BFF (best friends forever). Vala mi je milo! Nije bilo tako davno, kad je zamalo “pukla tikva”. Sjećate se, onomad, kad je Milatović imao “napad principijelnosti”, pa nije došao na proslavu Jubileja RTCG? Koliko se sjećam rekao je nešto kao da neće svojim prisustvom da vam daje legitimitet. Ali, eto, dobro je. Sad vidimo da taj pomenuti “napad” nije bio hroničnog karaktera. A i bili su, čini mi se neki izbori, dakle problem je definitivno bio akutne prirode.

Može biti da je Predsjednik dolaskom na otvaranje dopisništva odgovorio i Briselu? Na onaj Izvještaj u kojem biranim riječima govore o Bobijevom ignorisanju pravosnažnih sudskih presuda. Tako se djelima pokazuje Evropi koliko treba da vjeruje našem evropskom narativu.

E, zato smo danas mogli da vidimo nasmijani četverac, svečarski raspoložen i svijetloj budućnosti okrenut. Milatović, Kovačević, Drljević, Raonić. Slika za uspomenu i dugo sjećanje! Koliko mi se čini, na tom grupnom portretu, jedino Predsjednik nema problem sa sudom i zakonom? Ali ima jedna poveznica - iskreno čuđenje kako se nađoste tu đe ste?

Znam, Predsjednik će reći da je njegov primjer jedinstven u istoriji jer je na predsjedničkim izborima osvojio čudo božje glasova. Zaboravila sam koliko. Nije ni važno. Gospodine Milatoviću, samo jedan amandman - izuzetno poštujem instituciju Predsjednika, ali u onakvim okolnostima i plinska boca bi osvojila glasova koliko i Vi. Mržnja je, znate, najjači mobilizator i ujedinitelj. A kad mržnja zavlada, teška je to bolijest.

Srećom, koliko vidim, ministar zdravlja je razgovarao danas sa Joanikijem.

Dakle, dobili smo izvješće da je Crkva Srbije spremna da pruži nesebičnu pomoć unaprjeđenju zdravstvenog sistema! Znači li to da sad umjesto “izabranog ljekara” imamo “izabranog popa”? Ili i jedno i drugo? Hoće li nam pop bajati i čarati, jer za druge metode nije obučen, na latinskom? Ko nam daje upute - pop za doktora ili doktor za popa? Doznake i bolovanja? Šta s tim?

Znate šta, ako mogu da biram, ja bih ipak ostala u ovom postojećem zdravstvenom sistemu. Nemam ja kapacitet za te bolesti koje popovi mogu da liječe.

Dobar je meni Dom zdravlja, ako me razumijete šta hoću da kažem?!

Neka Vam bog podari murost i strpljenje, blagodarim.