31 °

max 31 ° / min 19 °

Subota

12.07.

31° / 19°

Nedjelja

13.07.

35° / 19°

Ponedjeljak

14.07.

36° / 22°

Utorak

15.07.

38° / 23°

Srijeda

16.07.

39° / 24°

Četvrtak

17.07.

38° / 21°

Petak

18.07.

37° / 21°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Ista priča

Stav

Comments 0
Građansko društvo i njegovi (ne)prijatelji

Ista priča

Izvor: Antena M

Autor: Antena M

  • Viber

Za Antenu M piše: Aleksandra Bosnić Đurić

Ista je to priča. O zlu koje putuje kroz vreme, o makabričnom kontinuitetu podstreka na nasilje i o dozvoljenom krvoproliću. O inspiratorima bezumne dehmanizacije drugog, nesaglasnog, po bilo čemu različitog, koje je u temelju svake dozvole za ubijanje i istrebljenje. O lažima, potom, da se ništa nije zbilo onako kako jeste, da ništa nije onako kako vidimo, da ništa i ne vredi – ni istinit pogled unazad, ni precizan vid u sadašnjosti... Ništa, dok o sudbinama i životima ljudi odlučuju tvorci lažne jer krvave istorije, tvorci loših knjiga kojima su ratovanje i masovne egzekucije ipak mnogo lakše pale od intelektualne i ljudske odgovornosti.

Zbog toga, nema mesta velikom čuđenju. Koliko god da su novi ciklusi nasilja, mučenja i patnji bolni za one koji ih doživljavaju u realnom vremenu. Jer je previše naivno, neoprezno i apsurdno bilo poverovati da će tvorci, realizatori u pokušaju i inspiratori ideje Jedinstvene Srbije, nesmireni ratni huškači nesnalažljivi bez profita koji uvek sa sobom nosi pseudopatriotizam, neskloni i primisli o miru, koji prirodno donosi uređeni poredak i demokratske procedure i zakone, da će, dakle, taj specifično destruktivni soj ikada prestati sa svojim projekcijama večnog širenja i večne vlasti, masovnim hipnozama i raspamećivanjem građana. I učinili su to ponovo, plasiranom i sprovođenom političkom fantazmagorijom  zvanom srpski svet.

Tako je profitabilni san o srpskom jedinstvu, bez obzira na to kako mu, shodno vremenu i prilikama, varira naziv, opet postao deo naših košmarnih stvarnosti. Bez velike muke i gotovo rutinski, jer iskustvo uvek podrazumeva i lakoću rutine, ovaj je ideološki bestijarijum, dvadesetak godina posle, nanovo kolonizovao kulturne i političke prostore Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Nema mesta čuđenju, jer je izostalo pravovremeno prepoznavanje. Ono će se, izvesno, dogoditi na teži način. Ispred policijskih kordona koji biju i masovno privode studente, aktiviste, profesore, lekare i penzionere u Srbiji, ili ispred policijskih kordona koji suzavcem i pendrecima od građana brane nagrađene pisce, promotere srpskog sveta u Crnoj Gori... Dve države, jedno srce represije, koje uvek iznova, neumorno ponavlja - ako nečeš milom, moraćemo silom.

Aprila, 1991. godine, Radomir Konstantinović je na prvoj sesiji Beogradskog kruga upozorio na predvidljivost nasilja: „Živimo pod nacionalističkim totalitarizmom, iz dana u dan sve krvoločnijim: eno Kupresa u krvi; eno Sarajeva u krvi i strahu. Jesmo li očekivali da će to da se dogodi? Pre tri godine, marta 1989., u tom istom Sarajevu, u razgovoru povodom dvadesetogodišnjice Filosofije palanke, rekao sam i to:  Ali glave nam igraju, to da znate. Ovo nasilje je predvidljivo, jer nasilje je u samoj prirodi nacionalizma, pošto je on, zahtevajući apsolutno jedinstvo, neprotivrečnost, osuđen na sukob sa stvarnošću koja je, naravno, protivurečna: osuđen je na nasilje“. Upozorio je tada Konstantinović i na to da je totalitarizam zaraza nasiljem i težnja ka totalnom nasilju kao univerzalnoj metodi, ne samo prema drugima već i prema samima sebi. Ova totalizacija nasilja nas osvaja i izopačava, deformišući „do čudovišnosti, sve čega se dotakne“. I dogodilo se onako kako je Konstantinović predviđao devedesetih. Čudovišnost je postala nova normalnost, sve više smo, živeći pod nasiljem totalitarističkog nacionalizma prihvatali neprihvatljivo – „čudovišno kao prirodno“.

Ono što tragično spaja dva datuma, 11. jul 2025. godine, dan u kojem se, na osnovu rezolucije Ujedinjenih nacija, obeležava Međunarodni dan sećanja na genocid u Srebrenici i taj, tamni civilizacijski pad u čudovišnost 11. jula 1995. mogla bi da bude poruka -  Ruke su vam (i dalje) krvave. Misli su vam loše. Dela su vam lažna. Ljudskosti su vam krnje. Jedno je, međutim, sigurno – istorija će vas pamtiti.

Onako, kako nikada nijednog devastatora humanosti, nije prepustila zaboravu.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR