Za Antenu M piše: Stefan Todorović
U Nikšiću je osvanuo bilbord u sklopu obilježavanja 13. jula. Bilbord na kojem se jedan od najznačajnijih crnogorskih datuma, kojim se obilježava ustanak crnogorskoga naroda protiv fašističkog okupatora i puno međunarodno priznanje nezavisnosti Crne Gore iz 1878. godine, stavlja u drugi plan u odnosu na ustanak iz druge države - Nevesinjske puške. Još jednom nikšićke vlasti na simboličnom nivou potvrđuju svoj anticrnogorski karakter jasnim nipodaštavanjem najznačajnih crnogorskih državnih atributa.
Tako koalicija državne vlasti, koja vrši vlast i u Nikšiću, ali bez pripadnika stranaka manje brojnih naroda, nastavlja već sada ustaljenu praksu ponižavanja države kojom upravljaju, potvrđujući svoju pripadnost bjelaško-četničkoj ideologiji koja na državu Crnu Goru i njen narod gleda kao na regionalni, sreski okrug velikodržavnog projekta sa śedištem u Beogradu.
Svoje svečanosti obilježavanja nastavljaju u duhu nezakonite i biber sprejom začinjene dodjele Trinaestojulske nagrade s novim manipulativnim fabrikovanjem istorijskih činjenica. Još jednim činom jasno su poručili građanima Crne Gore kakav je njihov odnos prema najslavnijim i najvažnijim događajima iz crnogorske državotvorne istorije. Isto tako, ćutanje i nenadležnost Mandićevih i Kovačevićevih partnera iz vlasti ne abolira ih odgovornosti za poigravanje s crnogorskim državotvornim simbolima. Sve osim jasne osude ove opasne lakrdije kojoj prisustvujemo potonjih dana jeste još jedno poglavlje o sramnom kolabiranju i saučesništvu ideologiji koja je devedesetih godina prošlog vijeka odgovorna za genocid čije tridesetogodišnje obilježavanje smo imali juče.
Upravo jučeranje podśećanje na genocid u Srebrenici treba da nam posluži za nauk da se mračnim ideologijama, poput bjelaško-četničke idelogije koja trenutno vlada Crnom Gorom, treba oduprijeti odmah i u početku njihove vladavine, dok još nijesu u potpunoati ovladali svim polugama moći jer imamo svježa svjedočenja na što su sve spremni kad imaju apsolutnu moć i neorganizovanog, označenog i prokazanog neprijatelja naspram sebe. A danas u Crnoj Gori taj neprijatelj im je građanaska i antifašistička Crna Gora i njeni sljedbenici. U ovoj fazi im nije bitno nacionalno, nego ideološko opredjeljenje. Zato su im trenutno i prihvatljivi partneri stranke manje brojnih naroda, koji svojom kratkovidošću i željom za vlast i partikularnom moći ne vide kako dugoročno štete onoj Crnoj Gori čiji su Ustav izglasali 2007. godine.
Dužnost je svakog građanina Crne Gore koji istinski želi građansku, demokratsku i antifašističku Crnu Goru da se odupre njihovom djelovanju na svakom mjestu i u svakog prilici, u institucijama ili van njih, u medijskom i virtuelnom prostoru ili na ulici. Otpor mora biti konstantan jer njihovo djelovanje neće stati i spremni su ići onoliko daleko koliko im mi dozvolimo. Bolje da nas sada prskaju biber sprejom nego da nas poslije prebijaju, hapse i na kraju ubijaju. Ništa od navedenog im nije strano, a sputavaju ih samo trenutno društveno uređenje, društvene i civilizacijske stege koje svakog dana sve više popuštaju kako u Crnoj Gori tako i na međunarodnom planu. A navedene stege su jedino što ih drži dalje od zločina iz devdesetih godina, Drugog svjetskog rata i bjelaškog terora iz 1918. godine.
Zato otpor sada, jer kako rekoše Demokrate, vjerni sljedbenici bjelaško-četničke ideologije, što je biber sprej naspram prebijanja koje je sljedeća faza.
PLJEVLJA
ZA SVE JE OVO KRIV PES TAKVE LIEMJERE NEMA NIKO U EVROPU
d vujicic
II-Poslovica veli: “Ne daj ti, Bože, da te bije bijeni”! U primijenjenom obliku, mogla bi glasiti: Ne daj ti, Bože, da te ponižava ponižavani! Iz bahatog odnosa bivše nomenklature i njenih “intelektualaca” prema crnogorskom suverenizmu uvijek je probijao ośećaj da se ne mogu oduprijeti napasti pristajanja na ponižavanje. Ono je postalo dio njihovog pogleda na svijet! Dio razloga poraza bivše nomenklature na ristovim izborima treba tražiti baš u toj “nesretnoj svijesti.”
d vujicic
Strategija velikosrpskog ponižavanja Crne Gore ubrala je prve krupne plodove 1918. godine. Ne bi se Crna Gora mogla držati pod njenom okupacijom bez domaće kolaborature, spremne na poniznost prema okupatoru i teške zločine prema vlastitom narodu. Kad se u jednom narodu začne takva kolaboratura, to je znak da je dugo ponižavani pristao na ponižavanja, da je izgubio svoju volju, karakter, dostojanstvo i pamćenje. Tada mu preostaje samo da se počne identifikovati s onih ko ga ponižava