Otpor je naše nasljeđe i naša dužnost

Piše: Mr Jovana Vuković, profesorica crnogorskog jezika i književnosti i komunikološkinja

13. jul – datum koji u sebi nosi dvostruki značaj: prvo, priznanje nezavisnosti 1878. godine na Berlinskom kongresu, i drugo, ustanak protiv fašističke okupacije 1941. godine, simbol otpora, slobode i neugasle borbe za suverenitet. Dan koji nas podśeća na hrabrost i odlučnost naših predaka. Dan koji nas podśeća da je otpor jedini način da im budemo dostojni potomci.  

Ne možemo a da se ne zapitamo – đe smo danas, kao država i kao društvo? Crna Gora je danas urušena, umorna od stalnih pokušaja klike na vlasti da je baci na koljena, ponizi i unizi. Oni koji je ne priznaju, koji crnogorsku naciju smatraju izmišljotinom, oni je danas s najviših pozicija vlasti pokušavaju zatrijeti. Ali na nama je da im pokažemo da neće uspjeti. Ni danas, ni nikad! 

Crna Gora nije ni Bećir Vuković, ni Veljo Stanišić, ni Andrija Mandić, ni Milojko Spajić… Crna Gora nijesu poklici pod tuđim zastavama, ni Kovačevićev srdnji prst tokom intoniranja himne, ni falsifikovani podaci o nepostojecoj knjizi dobitnika Trinaestojulske nagrade. Crna Gora nije povampireni fašizam, mrak srednjovjekovlja, istorijski revizionizam. Nije i nikad neće biti. Porazili smo te i takve nakaradne ideologije u prošlosti, porazićemo ih opet. Otpor je naše nasljeđe i naša dužnost!

I neka znaju - i veći su o Crnu Goru zube slomili!

Crna Gora su njeni smjeli i slobodni građani, spremni da nose luču slobode u mraku svetosavlja, sve dok ne svane! A svanuće!

Zato je 13. jul i ponos i opomena - opomena da nam sloboda nije data, da se za nju svakoga dana moramo boriti. Ovaj je dan podśetnik da ne smijemo pokleknuti i da san naših predaka - nezavisna, suverena, evropska Crna Gora - mora biti budućnost naših potomaka! 

Neka je srećan 13. jul - dan slobodne, ponosne i nepokorene Crne Gore. Nek je vječna!