Momo i glupan

Piše: Zoran Piperović 

25.07.

22:20h

Pažljivo sam pročitao (zamislite kako je pažljivo čitati pacijenta) što je, obrazlažući iznova izrečeno o koleginici Vučinić u vezi predloga predsjednika Milatovića, kazao potpredsjednik Vlade Momo K.

I nikako da pohvatam izrečeno, skapiram poentu. Momo otprilike ovako razmišlja:

Ima ova Vučinić pravo da zastupa koga hoće, ali to zastupanje zbog prirode klijenta-mora da “plati”.

Odmah joj nedostaje nešto. Sumnjiva. Latentno nemoralna. I ne bi zbog tog fakta mogla da radi u MUP-u na izdavanju ličnih karata.

Ne smijem da razvijem misao o tome - šta se to čovjeku vrzma po glavi, koje su to misli, porivi, svjetonazori koji rađaju verbalnu dijarejičnu kašu o čemu god progovori.

I nije najgore sto čovjek targetira damu koja je puno starija od njega, i što o njoj ne zna ama baš ništa. 

Nije najgore ni to što o švercerima duvana iz Bemaxa govori u množini, jer biće da mu Aco izgleda kao dvojica.

Nije najgore ni to što govoreći o zloupotrebama Bemaxa tupavo reskira da ga neko upita - o kojim zloupotrebama pričaš?

Reci jednu!

Reci jedan postupak koji se vodi protiv te firme zbog zloupotrebe nečega. Bilo čega.

Od pacijenta ne možeš da tražiš preciznost, normalnost, bistri tok misli, i gle čuda, što bi sam sebi rekao u bradu, ni verbalnu konzistentnost. Istinu.

Sad ste već nestrpljivi i pitate me - pa, šta je najgore, reci već!

Evo! 

Tačno je da razmišljanje znači stimulans, ono istovremeno može da u procesu mišljenja predstavlja ne samo ometajući nego i degradirajući faktor.

P.S.1 znate li koja je razlika izmedju Moma K i glupana?

Momo ne vjeruje u ono što vidi, a glupan vjeruje i u ono što ne vidi.

P.S.2 a možda sam u P.S.1 zamjenio mjesta.

Provjerite umjesto mene.

Pa, javite Bemaxu.