Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović
S istinom nije moguće polemisati. Nikad i nije bilo. Ne postoji moja, tvoja, naša ili njihova istina. Uvijek je samo jedna istina. Ma koliko se zavaravali. Ako vas mrzi da čitate o istini, preporučujem Netflixovu seriju Zero day. Jeste, banalno je, ali kratka je, pa vam neće uzeti vrijeme, koje, jelte, nemate. Na samom kraju ove mini serije otac ne pristaje na kompromis. Makar ga istina koštala vlastite ćerke i njene slobode.
Elem, kad vam neko kaže da živimo slobodu i demokratiju, recite mu da laže. Ne kao pas, jer psi ne lažu, uprkos zabludama. Laže kao političar. Niko ne laže tako masno kao političari. Da ne bude zabune, lagali su oduvijek. Ali su se nekad bar trudili da trepnu kad slažu. Danas lažu bez ambicije da njihove laži makar liče na istinu. Jer im se može. Tako su u mogućnosti. Bahati, primitivni, beskrupulozni. Lažu o svemu. Najviše o sopstvenim biografijama. O bogatom iskustvu političke i partijske prostitucije.
Slovo o moralu drže oni koji su zbog parčeta vlasti izdali i bivše sebe i sve ostalo. Crnu Goru, recimo. Danas takvi sebe pitaju: „Jesmo li se za ovo borili?“ Jeste, dakako da jeste. Časove o konačnoj slobodi drže oni koji bi u konclogore svakog ko drugačije misli. I svakog ko se usudi da im kaže istinu o njima. Putem svoje medijske posluge biju bitke sa svima koje ne kontrolišu. Strijeljaju, linčuju, obilježavaju sve koji o njima ne pišu bajke za laku noć. Valjda je tako u demokratiji. Možda ne razumijemo kako pjeva sloboda, pa sebi dajemo za pravo da se izjasnimo o režimu, o gužvama u saobraćaju, o cijenama u marketima, o poniženoj i zgaženoj zemlji, ili, čak papučama.
Olako shvatamo slobodu. Govor nam nije dat da bismo govorili, već da bismo pjevali o našim dobrotvorima. Jezik mora služiti vlasti, nikako istini i pokudi. Tome nas, uostalom, uči i Sveto pismo u Poslanici Rimljanima: „Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene. Tako koji se suproti vlasti suproti se naredbi Božijoj; a koji se suprote primiće grijeh na sebe.“ Biće da se nešto grdno pobrkalo u čitanju Biblije, pa vlast služi Srpskoj crkvi. Ili je Srpska crkva danas vlast?
Mogla bi me zbog ove jeresi Srpska crkva i tužiti. Nije da ne bi. Kad već opskurni Ž. N. prijeti pravom i strašnim sudom zbog napisane istine o njemu, zašto to isto ne bi učinili njegovi duhovni pastiri? Jer, ni oni kao ni on s istinom ne mogu polemisati. S vlastitim biografijama u kojima piše da ne ljube bližnjeg svog već ratne zločince. Masovne ubice, koje su proglasili ili pjesnicima ili svetiteljima.
Samo u Crnoj Gori ljudi bez časti mogu tražiti novac za povredu časti. Ili za duševnu bol, iako je duša u njihovom slučaju baš poput Bećirove nagrađene knjige, nema je.
Zato, uprkos nastojanjima da nas zaplaše svojim sudovima i drugim institucijama, u obavezi smo da govorimo istinu. Uvijek. Pa i o opskurnom Ž. N., intimusu Nemanje s Mokre Gore. I dvorskom praznoslovu aktuelnog režima. Koji istinu o sebi naziva „zlobnim glupostima“.
Samo u literaturi ćenef možemo nazvati turskim kupatilom. A šovinistu građaninom svijeta.
Zna to Ž. N., ipak je on književni guru jedva pismenim „pesnicima s bradom“.
Katunjanin-Miogost
Svaka čast Đorđe. Tačno ,a sjajno , kao po božjem diktatu. Na žalost ,prasad ne razlikuju značenja , i tačnost riječi. Njima se to svedee , na puno i prazno korito i brlog .