Farsa

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Svaki leksikon stranih riječi i izraza reći će vam da je farsa naziv za lakrdiju, šaljivu scensku igru, odnosno, lakomislenu i vulgarnu komediju. Ako mene pitate farsa je Skupština Crne Gore, anketni odbori i drugi šaljivi i vulgarni igrokazi. Sve to je jedna velika lakrdija. Koju, naravno, režira aktuelni režim, ali u svoj toj lakrdiji učestvuje i opozicija. Dajući tako legitimitet vulgarnoj i izopačenoj političkoj stvarnosti. Ipak, svaka farsa zahtijeva i publiku. Svaka lakrdija zahtijeva svjedoke. No, nema svako od nas želudac za farsu koja nam se svakodnevno servira. Na srebrnoj tacni i sa srebrnim escajgom, ne bismo li zaboravili što je u tanjiru, i da nas umjesto srnećim leđima naši dobročinitelji hrane pomijama. Bilo je minulih dana svakojakih farsi. Ipak, kad su Demokrate u glavnoj ulozi, onda je farsa potpuna. Sve u vezi s famoznim anketnim odborima, istragama zaboravljenih slučajeva, otkrivanju i objavljivanju zabranjene istine – farsa je. Jer, za istinom jednako žude i oni koji je danas kobajagi nude javnosti, kao i oni koji su do nje morali doći u vremenu kad su bili u mogućnosti da to učine, i ogole laži koje hiljadu puta izgovorene i dalje ostaju laži, ali ih je prilično dosadno slušati. Kad vidite Danila Šaranovića, Bečićevog batlera, ministra policije i Eliota Nesa za sirotinju, kako značajno i hrabro vitla nekim papirčinama, i bez straha izgovara imena mrtvih, optužujući ih za maltene svako ubistvo od ranih 90-ih do danas, znajte da je leksikonska definicija farse tačna. Do u zarez. I znajte da se ništa neće dogoditi.

Jadni lakrdijaš Šaranović papirima maše po zadatku, po nalogu svog šefa Borisa Bogdanovića, a sve s namjerom da uši slušalaca bombarduje senzacijama i „saznanjima“ koja kao da je prepisao s naslovnice Informera, ili nekog drugog beogradskog tabloida. Kad vidite takav nastup policajca Šaranovića znajte da će „Čehovljeva puška“ ovog puta, ipak, zakazati. Istorija književne teorije prepoznaje nešto što se naziva „Čehovljeva puška”. Anton Pavlovič Čehov, po kojem je „puška” nazvana, često je isticao jedno od važnih načela u pisanju drame: „Ako u prvom činu napišeš da na zidu visi puška, u drugom ili trećem činu ona apsolutno mora opaliti. Ako neće opaliti, onda nema razloga da visi na zidu”. E pa, ministre Šaranoviću, baš nije bilo nikakvog razloga da visite u Skupštini, sa sve praznom puškom, koja neće opaliti ni u drugom, trećem, niti petom činu. Jer sve to je cirkuska tačka. Drama za jednokratnu upotrebu. Još jedna farsa za puk. Još jedna dimna bomba za svaki neuspjeh policije. Za sve tragedije koje su se dogodile za mandata ministra Šaranovića. Za svako mafijaško ubistvo koje se dogodilo za mandata ministra Šaranovića. Demokrate tradicionalno pomjeraju fokus sa svoje prljavštine. S blata u kojem su nastali, ali u kojem će se na narednim izborima i udaviti.

Čudi da ministar nije „otvorio slučaj“ ubistva knjaza Danila, jer, mogle bi Demokrate, koje imaju, jelte, operativne podatke, nešto novo predočiti crnogorskoj javnosti. I opet bi mogli sve to natovariti mrtvima, a Todora Kadića, stranog agenta i atentatora, možda amnestirati, rehabilitovati? Sve može u lakrdiji koju živimo. Mrtvi ne mogu da se brane. Ali, da ne budemo baš toliko strogi prema nejakom ministru, optužio je ministar i žive. Dritana, recimo. Za šverc cigara. Za druženje s kriminalcima. Istog onog Dritana s kojim se u predizbornoj kampanji hrabro borio protiv mafije. I s kojim je za govornicom hrabro obećao mafiji da će je uništiti. Svijet je tad na trenutak zaboravio na Đovanija Falkonea i Paola Borselina, neustrašive borce protiv mafije, i svijet je s pravom strahovao za Demokrate i Uraše, koji su objavili rat mafiji. Zapravo, objavili su rat svojim sponzorima. Sky prepiske narko klanova otkrivaju da su okorjeli kriminalci kupovali glasove za one koji hrabro broje. Na vlast su ih doveli oni protiv kojih se kobajagi bore. Bila je to još jedna farsa.

Utisak je da su i Demokrate i Ura u pravu kad danas govore jedni o drugima. I to je, čini se, jedina istina koju možemo dovesti u vezu s najgorima od najgorih.