Slom Crne Gore ili slom ovakve Crkve Srbije

Za Antenu M piše: Zoran Majski

Juče je ono što je ostalo od Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori odbacilo Hrista i pod krov, trebalo bi Božje kuće, drsko i izazivački, lagerovalo spomenik koljaču, koji je jedan od najkrvavijih zločinaca Drugog svjetskog rata. Nijesu to uradili zato što je crkva otvorena za sve, pa i one koji zlo čine, već zato što je ideologija krvi i tla, bila nakazni rezon ovog nepomenika, kojem bi trebali Srbi u Crnoj Gori da se klanjaju kao potencijalnom svecu, po kome je učinio sva ta zvjerstva prema ljudima vjerske i ideološke različitosti, ne bi li istrijebio svaki pomen drugosti. Danas sljedbenici ovog mraka nalaze zaštitu u Crkvi Srbije, koja time pokazuje da je zabasala u pogubno antihrišćanstvo i ne služi Službu u ime Hrista, već ideološko-političkog, velikosrpskog kleronacionalističkog brloga, kojemu je stožer.

Plastičnom vjerom ovjereni, ideolozi ove kamarile, koja se nekad mogla nazvati Crkvom – danas svekako ne – ispisuju, nadam se, poslednje stranice svog bestijarija, u kome je sve manje prostora za jevanđeosko, a sve više za zločince, prevarante, kvazipolitičare i arhinakaznosti ideologija, koje je civilizovani svijet odbacio, jer je u njihovoj ideji i realizaciji jedino bivstvovala smrt, i to ona najgora – zločinačka, osmišjlena da istrijebi...

E to je ideja koja danas koristi crkvene porte, dveri, oltare – ne da opismenjava, krijepi ljudskost, stišava divljaštvo i društvenu patologiju svake vrste, već da afirmiše zlo. Zato je ovo kroz što prolazi Crna Gora ili njen slom ili kraj ove i ovakve Crkve Srbije, koja ju je u svakom smislu zarobila. Nije mi teško ponoviti ono što sam nedavno rekao: Očekujem reakciju Srba u Crnoj Gori, koji će se odreći ove nacionalne sramote i konačno zatražiti da se ne vrši u njihovo ime. Ili je možda dugogodišnja nacionalna destrukcija elementarne duhovnosti zaista uspjela da od njih stvori ljude nesposobne da shvate da su se pretvorili u slijepe sluge režima koji od jednog vrijednog i istorijskog naroda stvara nakaznu konglomeraciju, opsjednutu pravdanjem sopstvenih zločina.

Ja molim i iščekujem da ovo bude konačna kap koja je prelila mješinu grijeha – kap koja će nas vratiti zajedništvu, povjerenju, duhovnosti, humanizmu – svemu onome čega danas nema i što sljedbenici politika koje je formirala današnja Crkva Srbije u Crnoj Gori nemušto pokušavaju da prikriju, tražeći sve moguće i nemoguće načine da se zavuku u mišije rupe dok ova antidržavna bahaćenja ne iščile. Svi sem notornog Andrije Mandića koji je alfa i omega ovih destrukcija.

Ako i ovo prećutimo i istrpimo, kao što smo prećutali brojne zulume Crkve Srbije i njenih crnogorskih eksponenata, dakle – ako i ovo prođe kao zločinci u Cetinjskom manastiru, limenka na Rumiji, Temeljni ugovor, delivery mitropolit, drugi mitropolit, ko zna koji mitropolit, onda ne računajmo na opstanak. Slijedi nam državni slom na zadovoljstvo svih neprijatelja i negatora države Crne Gore. Ako ima iko da nam drži ruku u borbi koja predstoji – dobro da jest, ako nema – moraćemo sami ili nas neće biti. Ubrzo!