Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Odnosi između Finske i Rusije naglo su se pogoršali nakon potpune invazije Ruske Federacije na Ukrajinu 2022. godine. Tada je Helsinki, pozivajući se na prijetnje Moskve, odlučio da podnese zahtjev za članstvo u NATO-u. U aprilu 2023. godine Finska je postala članica NATO-a, dobivši dodatne sigurnosne garancije. Finski parlament je takođe usvojio zakon o izgradnji visokog zida na granici s Rusijom. Rusija je odgovorila prijetnjama i ovaj korak smatrala ozbiljnim izazovom za svoje interese u regionu. Moskva aktivno jača svoje vojno prisustvo u blizini finske granice. Satelitski snimci bilježe izgradnju nove infrastrukture velikih razmjera, uključujući skloništa za vojne avione, skladišta municije i poljske kampove.
Ovih dana, zamjenik predsjedavajućeg Savjeta bezbjednosti Rusije, Dmitrij Medvedev, počeo je prijetiti Finskoj, koristeći retoriku koju je Kremlj ranije koristio da opravda invaziju na Ukrajinu. Ovo izvještava Američki institut za proučavanje rata (ISW). Analitičari su komentarisali najnovije izjave Medvedeva, koje je dao vodećoj ruskoj novinskoj agenciji TASS. Objavljena je Medvedeva kolumna "Nova finska doktrina: Glupost, laži, nezahvalnost", u kojoj je naveo da "nakon ulaska u NATO, pod krinkom odbrambenih mjera, Helsinki provodi konfrontacijski kurs u pripremi za rat s Rusijom, očigledno pripremajući odskočnu dasku za napad na nas". Medvedev je uvjeren da se "vojna aktivnost povećava", a Alijansa je "u potpunosti uključena u ta pitanja i sada intenzivno osvaja svih pet operativnih okruženja Finske: kopno, more, zrak, svemir i sajber prostor".
Prema Medvedevu, u blizini granica Rusije u Laponiji, NATO stvara strukturu sjedišta za svoje napredne kopnene snage, a u slučaju "promjene operativne situacije", njen broj se može povećati do brigade – do 5.000 ljudi. Po njegovom mišljenju, agresivna "anti-Rusija" iz Finske se oblikuje još brže nego iz Ukrajine. On tvrdi da moderna Finska "direktno i grubo krši historijsku i pravnu osnovu na kojoj postoji. Posebno, govorimo o Pariškom mirovnom sporazumu između SSSR-a i Finske iz 1947. godine, kao i o bilateralnom rusko-finskom Ugovoru o osnovama odnosa iz 1992. godine".
Pozivajući se na Član 44 Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora od 23.05.1969. godine, Medvedev je zaprijetio da "na pozadini podsticanja antiruske militarističke histerije u Finskoj, podržane zveckanjem oružja", Helsinki daje sve razloge Moskvi da preispita svoje odbijanje "da zatvori kompenzacijska 'historijska pitanja' i jasno pokrene pitanje moralne odgovornosti sadašnje finske vlade za postupke Finaca tokom Drugog svjetskog rata".
Vrhovni sud Karelije Ruske Federacije procijenio je ove gubitke na 20 biliona rubalja, što je oko 244 milijarde dolara. Istovremeno, mora se shvatiti da je Karelija izvorna finska teritorija, oteta od Finske 1940. godine.
Medvedevljev članak pojavio se nakon njegovog radnog putovanja u Sjevero-zapadnom federalnom okrugu početkom septembra. Tada je najavio povećanu vojnu aktivnost Finske, Norveške i Poljske u blizini ruskih granica. Takođe je naglasio vojnu prijetnju baltičkih država i najavio promjenu vojnog pristupa Ruske Federacije granici s Finskom zbog njenog pristupanja NATO-u. Ovo je bio direktan nagovještaj spremnosti Rusije da udari na ove zemlje, navodno kako bi spriječila agresiju. U stvari, ovo podsjeća na scenario iz jeseni 1939. godine, kada je Sovjetski Savez napao Finsku, navodno jer je ta država planirala napad na ogromni SSSR.
Medvedevljeve izjave o pripremi Finske za napad na Rusiju predstavljaju nastavak dobro poznate taktike Kremlja: pripisati agresivne namjere susjedima kako bi se opravdala vlastita militarizacija i ostavio prostor za dalju eskalaciju. Moskva tradicionalno koristi takve optužbe kao alat spoljnopolitičkog pritiska. Ova retorika omogućava Kremlju da sve odbrambene poteze NATO-a prikaže kao provokacije, stvarajući utisak neposredne konfrontacije.
Rusija postepeno povećava svoje vojno prisustvo duž granice s Finskom. Konkretno, u gradu Petrozavodsku, oko 160 km od rusko-finske granice, Rusi proširuju baze kako bi stvorili novu armijsku komandu. Rusija takođe aktivno gradi nove željezničke pruge duž svojih granica s Finskom i Norveškom. Kremlj je reformisao svoju vojnu strukturu, stvarajući Lenjingradski vojni okrug, koji graniči s Estonijom, Latvijom i Finskom. Medvedeva referenca na "stvaranje mostobrana za rat" je namjerno pretjerivanje, osmišljeno da mobilizuje domaću rusku publiku demonizovanjem NATO-a i Finske kao neposredne prijetnje.
Medvedeve izjave imaju za cilj mobilisanje stanovništva oko vlade, podstičući sliku Rusije kao "okružene tvrđave". Medvedev se poziva na Pariški mirovni sporazum iz 1947. i Ugovor o osnovama odnosa iz 1992. kako bi prikazao Finsku kao zemlju koja krši međunarodno pravo. Iza referenci na međunarodne ugovore i prijetnji povratkom na pitanje reparacija, krije se ne samo pokušaj korištenja međunarodne pravne retorike za legitimizaciju potencijalnih ekonomskih zahtjeva, već i politička ucjena.
Medvedeve izjave su element političkog i informacijskog pritiska na Finsku i druge članice NATO-a. Moskva pokušava zastrašiti Helsinki i pokazati spremnost za sukob sa Alijansom kroz aktivnu podršku Finske Ukrajini. Takve izjave imaju za cilj potkopavanje jedinstva zapadnih partnera, slabljenje solidarnosti s Kijevom i stvaranje atmosfere stalne prijetnje, što je korisno Kremlju.
Finska danas ima jednu od najjačih armija u sjevernoj Evropi i pokazuje spremnost za odbranu u slučaju ruske agresije. Njene oružane snage zasnovane su na sistemu opće vojne dužnosti, što joj omogućava mobilizaciju više od 280 hiljada rezervista u prvoj sedmici, a ukupno oko milion vojnika. Nakon ulaska u NATO, Finska je dobila dodatne sigurnosne garancije, a moderno naoružanje i visok nivo borbene obuke čine finsku vojsku značajnim faktorom u odvraćanju Rusije.
Finska je 1939–40. godine efikasno odbila masovni napad Crvene armije, koja je bila višestruko nadmoćnija po broju, posebno u tenkovima, artiljeriji i avijaciji. Ovaj rat bio je rezultat sporazuma o raspodjeli sfera uticaja u Istočnoj Evropi, u skladu sa tajnim protokolima Pakta o nenapadanju između Staljinovog SSSR-a i Hitlerove Njemačke od 23. augusta 1939. i Ugovora o prijateljstvu i granici između Sovjetskog Saveza i Njemačke od 28. septembra 1939. SSSR je 28. novembra 1939. prekinuo diplomatske odnose s Finskom, a 30. novembra četiri armije SSSR-a jačine 540 hiljada vojnika napale su susjednu državu na frontu od Baltičkog do Barentsovog mora. Vojna invazija Crvene armije dovela je do toga da Liga naroda prizna SSSR kao agresora i isključi ga iz članstva. Rat je završio gubitkom gotovo trećine finske teritorije.
Medvedev je optužio Finsku da se priprema za napad na Rusiju, doprinoseći intenziviranju političkog, diplomatskog i sankcijskog pritiska na Rusku Federaciju, sprječavajući pokušaje zaobilaženja sankcija i isporuke robe dvostruke namjene, uključujući preko trećih zemalja, te utičući na vlade da donose pravne odluke o transferu blokirane ruske suverene i privatne imovine Ukrajini.
Medvedev je, u ime Kremlja, izjavio da bi sukob s Rusijom "mogao dovesti do propasti finske državnosti zauvijek", optužujući Finsku za "rusofobiju", navodne veze s nacističkom Njemačkom i pokušaje u prvoj polovini 1940-ih da proširi granice na štetu teritorija moderne Rusije. U stvari, Finska je samo pokušavala vratiti teritorije koje je SSSR okupirao 1940. godine. Medvedev je takođe tvrdio da finske vlasti navodno pokušavaju uništiti "historijski i kulturni identitet" Rusa i izvršiti genocid nad Slavenima.
Možete zamisliti nivo laži kada se zemlja s populacijom od nekoliko miliona optužuje za namjeru uništenja 130 miliona Rusa. Uprkos činjenici da od 2014. godine ruska vojska uništava slavensko stanovništvo u Ukrajini, u Kareliji, koju je Sovjetski Savez uzeo od Finske, Slaveni nikada nisu živjeli. Na teritoriji moderne Rusije finsko-ugarski narodi su autohtoni i živjeli su od Pskova, Novgoroda do Moskve, Smolenska, Tvera i Suzdalja. Čak ni sadašnji moskovski patrijarh Kiril (Gundjajev) nije Slaven, već pripada autohtonom finsko-ugarskom narodu Rusije, Jerzya. Slaveni su migrirali na teritoriju moderne Rusije s teritorije moderne Poljske tek sredinom 8. vijeka.
Dakle, Medvedeve prijetnje dio su šire informativne kampanje Kremlja protiv zemalja NATO-a, što stvara osnovu za potencijalnu novu agresiju. Uostalom, Putinovi planovi su da obnovi Rusko carstvo, čiji je dio Finska bila do 1917. godine.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR