Proevropski PES i naklon vremenu zla: Slučaj oduzimanja nagrade zločincu Radovanu Karadžiću

Piše: Nevena Kovačević

Sve što treba znati o orijentaciji Pokreta Evropa sad, rečeno je sinoć, na sjednici Skupštine opštine Bijelo Polje.

Premda je predsjednik opštine Berane prošle sedmice građansku državu nazvao državom konstitutivnih naroda, a navedena izjava ekspresno prenijeta na zvaničnom partijskom X nalogu, poslanica u Skupštini Crne Gore i odbornica u SO Bijelo polje Jelenka Andrić, ipak je uspjela da probije dno.

Nagrada Karadžiću je, reče Andrić, svjedočanstvo jednog vremena. Apsolutno – vremena zvjerskih ubistava, silovanja, otmica, deportacija iz mržnje prema različitostima, iz neljudskog poriva za etničkim čišćenjem od nesrpskog stanovništva. I sve to za račun istog, hegemonističkog projekta, kako god se nazivao i ko god bili njegovi ideolozi, protagonisti i eksponenti vjekovima unazad.

Bilo je to vrijeme genocida i najkrvavijih zločina na prostoru Balkana. Bilo je to vrijeme bezumlja, bezobzirnosti i takoreći, divljihnečovječnih nagona za ispunjenjem velikosrpskih ciljeva. Vrijeme sistemskog progona, terora, zvjerstva i mučenja do istrjebljenja. Konsekvence toga vremena, nažalost, živimo i danas, u mirnodopskim okolnostima.

No, biće, ipak, da poslanica Andrić vrijeme zla ne posmatra kroz identičnu paradigmu. Otkrila nam je, zapravo, da je za PES, umjesto kazne, legitimno nagraditi zločince. Karadžiću, koji je personifikacija balkanskog krvoprolića, shodno sumanutoj logici PES-a, treba da se divimo, a vremenu u kojem je sa saborcima počinio zvjerska nedjela, podanički da se klanjamo. Jer sve drugo je, kako čusmo, protivzakonito pravno nemoguće i tome slično... Ali je nagrada za genocid, prema stavu neznavenih politikanata sasvim zakonita i pravno utemeljena.

A za sramotu koja je nanijeta gradu, zemlji, manifestaciji ne mare. U krajnjem, koga briga za patnju i golgotu koja je zadesila nevine civile. Jasne poruke prosrpskim biračima u Crnoj Gori koje PES, na ivici nestanka, odavno cilja.
Izostanak podrške DF-a i Demokrata nije vrijedan ni komentara, jer su četnički vojvoda i prepošteni Bečić, svoju lojalnost četničkom pokretu odavno dokazali. Jedino se PES, na klimavim nogama držao trećeputaške strategije, koja ne vodi niđe drugo, osim u četnički talog.

Sinoćnje odbijanje da glasaju za inicijativu kojom se oduzima nepravedno dodijeljena nagrada presuđenom ratnom zločincu, osuđenom za najteža krivična djela, poslata je poruka crnogorskoj, regionalnoj i evropskoj javnosti. Jasna, da ne može biti jasnija. Glasna, da ne može glasnije odjekivati. Nije to simbolička, već ideološka ravan.

Spajić jednako Mandić i Bečić. PES jednako DF i Demokrate. Cjelina je zaokružena. Samo je pitanje sagledavamo li je realno, ili kako to Evropa prečesto radi, pragmatično i bez dubinske vizure,. PES nam poručuje da treba da heroizujemo zločince i da umjesto dubokog prezrenja, s kakvim je, recimo nagradu Risto Ratković odbio čuveni crnogorski književnik Jevrem Brković, ili kasnije jedan od najslavnijih regionalnih književnika Marko Vešović i suočavanja s prošlošću, uspomene na zločince treba da gajimo nagradama.

Postavlja se pitanje – nameću li nam to deklarativni evropejci, onako ispod radara, narativ da su žrtve krive što su postale mete krvožednih dželata i koljača? Opasno je abolirati one koji su harali u vremenu zla, dok regionalni sijači mržnje ne miruju, a vojne parade im služe kao događaji za predstavljanje skupih igračaka, koje se, eto, skladište, jer se nikad ne zna kad im mogu zatrebati. Žalosno je retorički amnestirati balkanske krvoloke, dok region i svijet pasivno posmatraju stradanja i patnje palestinskog stanovništva.

Sinoćnja sjednica bila je i posljednji test za samoproklamovane građaniste, koji, kako im i dolikuje, crkveno blagoslovljeni, ostaju na pogrešnoj strani istorije. A to su stranice koje se ne brišu, dokaz će biti još teži politički debakl. Jer u zagrljaju s četnicima nema drugog puta. A kad ovako brane Karadžića, nemojmo se čuditi što je foteljaškoj većini, bronzani Pavle opet pobjegao i ko zna đe nastavio beransku turneju, pod okriljem nedodirljive crkve.

Na kraju, po ko zna koji put – pitanje za Bošnjačku stranku – imate li zere integriteta da izađete iz četničke Vlade, koja vas je bezbroj puta ponizila na državnom, a sinoć i na lokalnom nivou. Odgovor, plašim se, već znamo. Sve zarad funkcija – pa i glumatanje kako vjeruju da je Spajić građanista, Mandić mirotvorac, a Bečić časni istjerivač pravde.

Za razliku od njih koji su omamljeni foteljama, PES više nikoga ko iole zdravorazumski razmišlja, nakon neskrivenog naklona ratnom zločincu i ideologiji krvi i tla, ne smije i ne može prevariti.

Ipak, zahvaljujući NVO i građanskim aktivistkinjama, građanska i antifašistička Crna Gora jasno se usprotivila fašizmu i zločinačkim politikama, skinula još jednu tamnu mrlju sa svog obraza i pokazala da ima snage i kapaciteta da uprkos skretničarima na vlasti ostane na pravoj strani istorije.

A vlastodršci nek se nose sa sopstvenom brukom. Vrijeme je majstorsko rešeto i pokazaće srednjičarima đe im je mjesto, nadajmo se, što skorije, daleko od političkog pijedestala.